Identitet svih smrtno stradalih koji su smatrani nestalima utvrđen je analizom DNK uzoraka dobivenih iz pronađenih posmrtnih ostataka i usporedbom s uzorcima dobivenim od živih srodnika.
Vjerojatnoća kojom se na ovaj način utvrđuje identitet je veća od 99,9 posto, a metoda identifikacije usporedbom DNK uzoraka smatra se najpouzdanijom koju poznaje suvremena znanost.
Desettisućita žrtva identificirana u srijedu u Sarajevu je muškarac koji je 1993. godine tijekom rata u BiH nestao u Prozoru.
Sukladno pravilima, stručnjaci ICMP-ja će i u ovom slučaju izvješće o rezultatima usporedbe DNK uzoraka uputiti lokalnom sudskom patologu koji ima ovlasti zakonski potvrditi identifikaciju.
ICMP je ovakav sustav potrage za nestalima uveo 2001. godine kada je kao prva žrtva rata identificiran petnaestogodišnji dječak iz Srebrenice.
Prije toga identifikacija ekshumiranih posmrtnih ostataka obavljana je usporedbom ante mortem i post mortem podataka što je bio spor i nedovoljno pouzdan postupak.
Voditelj ICMP-jeva odjela za forenzičke znanosti dr. Thomas Parsons ocijenio je broj postignutih identifikacija velikim uspjehom posebice ističući kako je prije uporabe na prostoru bivše Jugoslavije bilo nepojmljivo primijeniti DNK analizu pri traganju za tako velikim brojem nestalih.
U laboratorijima ICMP-ja do sada je iz posmrtnih ostataka prikupljeno oko 19 tisuća koštanih uzoraka koji se povezuju s više od 14 tisuća nestalih osoba.
Veći broj uzoraka objašnjen je postojanjem tzv. sekundarnih masovnih grobnica odnosno naknadnim premještanjem tijela ubijenih pri pokušaju prikrivanja tragova zločina Istodobno su prikupljeni uzorci krvi 80 tisuća živih srodnika onih koji tragaju za ukupno 27 tisuća nestalih u Hrvatskoj, BiH te na Kosovu.