Prisjećajući se prvog Eurokaza, koji je godine 1987. u tri tjedna ugostio 20 predstava, Gordana Vnuk je rekla da organizator namjeravao pokazati što se sve dogodilo u novom europskom kazalištu budući da desetljeće prije nije bilo kontakata sa stranim teatrima, a gostovanja u Zagrebu bila su rijetka.
Prisjetila se i "rezerve europskih producenata" prema američkim high-tech teatrima koji su gostovali na Eurokazu, te ratnih godina tijekom kojih je festival napustio Europu kao arbitra modernog kazališta i okrenuo se prema rubnim europskim i egzotičnim zemljama.
Oni su, rekla je Gordana Vnuk, nudili politički angažiran diskurs koji je europski formalizam, u nedostatku velikih tema, bio zaboravio.
Podsjetila je i da je Eurokaz, na okruglim stolovima, pokušao definirati temeljne postavke postmainstreama, a posebice je istaknula da je festival producirao velikane ikonoklastičkog teatra prije nego što je postalo jasno da će ikonoklazam postati kazališnim pokretom.
Napomenula je da je Eurokaz tijekom svih 20 godina pokušavao kontekstualizirati hrvatski teatar i, dodala je, gotovo nema segmenta hrvatskog teatra koji nije prikazan na Eurokazu.
Posljednjih godina festival je uspostavio i komunikaciju s Akademijom dramskih umjetnosti, pa u projekte uključuje studente, producira i ispitne predstave, a u tom će smjeru nastaviti i dalje, rekla je umjetnička direktorica Eurokaza.
Istaknula je da će 20. Eurokaz napustiti koncepciju isključivoga gostovanja i posvetiti se više produkciji i koprodukciji nego prezentaciji.
"Želimo stvarati nove impulse i tako dugoročno utjecati na praksu hrvatskog teatra", rekla je Gordana Vnuk.