Daytonskim sporazumom veći dio Bosanske Posavine, koju su većinski naseljavali Hrvati, pripao je Republici Srpskoj. Nedavno je HSS BiH potaknuo donošenje posebne Deklaracije o Bosanskoj Posavini koja zagovara njeno ujedinjenje, odnosno poništavanje podjele Posavine na dio koji pripada Republici Srpskoj i dio koji pripada Federaciji BiH. Deklaraciju je do sada već potpisalo više stotina Posavaca.
Komentirajući tu deklaraciju Tadić je istaknuo kako se ne radi ni o kakvom referendumu za otcjepljenje Bosanske Posavine od Republike Srpske, nego o posve drugačijem ustavnom definiranju Bosanske Posavine kao jedne od budućih regija-pokrajina Bosne i Hercegovine. "Bosanska Posavina treba tvoriti povijesnu gospodarsku, zemljovidnu te upravnu i samoupravnu cjelinu i jedinstveno policijsko područje", kaže Tadić.
Nedavno je akademik Dušan Bilandžić u svojoj knjizi "Povijest izbliza" ponovo aktualizirao slučaj Bosanske Posavine, evocirajući sjećanja na pregovore o BiH hrvatske i srpske stručne skupine 1991. godine u kojima je i on osobno sudjelovao kao član hrvatske stručne skupine. Bilandžić tvrdi kako su na jednom od tih sastanaka u travnju 1991. Srbi rekli "da njima pripada cijela Posavina", jer je o tome dogovor postignut između dvojice tadašnjih predsjednika Tuđmana i Miloševića.
Dodjeljivanje većeg dijela Bosanske Posavine Republici Srpskoj već dulje od jednog desetljeća je predmetom mnogih javnih i diskretnih političkih nesporazuma među u BiH i u Hrvatskoj. Jedni smatraju da je takvim ishodom hrvatska službena politika na čelu s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom načinila golemu pogrešku, dok drugi smatraju da je Tuđman bio prinuđen pristati na takav rasplet u Daytonu jer je bio izvrgnut snažnom američkom pritisku.
Jedan od sudionika daytonskih pregovora Krešimir Zubak odbio je u Daytonu potpisati Daytonski sporazum jer se nije složio da veći dio Bosanske Posavine pripadne Republici Srpskoj.