"Novinari s dužim pamćenjem koji već 15 godina prate slovensko-hrvatske odnose znaju da je nakon svakog koraka s pozitivnim nabojem slijedilo razdoblje incidenata. Tako je bilo i nakon lanjske brijunske izjave o izbjegavanju incidenata, koja je donijela jednogodišnji diplomatski mir poremećen s nekoliko prosvjednih nota. Hrvati žele arbitražu, a Slovenci računaju na dijalog uz pomoć Europske unije i prihvaćanje europskih standarda od strane Zagreba. Sada je mir prekinut publikacijom kojom se argumentiraju slovenski zahtjevi da stanje na granici bude kao prilikom osamostaljenja, a sporazum Drnovšek-Račan minimum za bilo kakve pregovore", navodi u komentaru "Dnevnika" Zoran Senkovič dodajući da se od Bijele knjige u rješavanju graničnih pitanja s Hrvatskom ne može mnogo očekivati.
"Od zbirke već poznatih dokumenata, za koju i Rupel kaže da ne sadrži iznenađenja, i koja je izdana pred proslavu 15. obljetnice državnosti ne treba mnogo očekivati. Problemi su davno prešli okvire diplomacije i mogućnosti rješavanja putem bijelih knjiga. Dobili su pečat nacionalnog interesa i svoju ulogu u unutarnjim predizbornim obračunima i političko-medijskom teatru, isto kao i sudari ribarskih brodova i akrobacije Joška Jorasa, što ih redovito prate televizijske kamere", navodi Senkovič. On dodaje da je hrvatsku reakciju lako predvidjeti, odnosno da će sada i na hrvatskoj strani biti izneseni kontraargumenti i dokumenti kojima se dokazuje stanje na granici suprotno onome što se tvrdi u slovenskoj Bijeloj knjizi.
"Bijela knjiga namijenjena je u prvom redu slovenskoj javnosti kojoj se nastoji dokazati da slovenska diplomacija nije neaktivna. Uz to, Rupel je ustvrdio da bi knjiga trebala biti priručnik onima koji oblikuju javno mišljenje, dakle novinarima za koje tvrdi da su toj temi pristupali površno, pa čak branili hrvatska stajališta. Njegovo je mišljenje o novinarskom radu sasvim legitimno. No, budući da je i sam rekao da objavljeni dokumenti pokazuju da je Slovenija u pravu, a u isto vrijeme poziva Hrvatsku na dijalog i izbjegava arbitražu, neka nam ne zamjeri na ocjeni da je knjiga više kost za glodanje nego doprinos da se nešto riješi", ocjenjuje u svom komentaru Senkovič.