Kako se navodi u godišnjem izviješću OECD-a o zapošljavanju u 30 zemalja članica te organizacije, po broju sati provedenih na poslu i dalje prednjače Grci, s godišnje odrađenih 2.053 sati, iako im se Česi počinju sve više približavati, odradivši lani 2.002 sata.
To izviješće na 275 stranica većim je dijelom posvećeno ponavljanju savjeta OECD-a o reformama tržišta rada, no OECD je također priznao kako nije baš uvijek bio u pravu sa svojim prethodnim preporukama objavljenim 1994.
Naime, kako je kazao Sveinbjorn Blondal iz gospodarskog odjela te organizacije, OECD je tada tvrdio da visoke razine državnih poticaja za nezaposlene dugoročno obeshrabruju zapošljavanje te da bi takva pomoć trebala biti smanjena. Zemlje poput Danske i Nizozemske u međuvremenu su, međutim, dokazale da ta poveznica nije toliko jednostavna. Te su zemlje, naime, uspjele značajno srezati stopu nezaposlenosti istodobno zadržavajući beneficije na visokim razinama - udvostručivši pomoć uz obavezu traženja posla i zapošljavanja.
OECD-ovi podaci o prosječnom broju sati provedenih na radnom mjestu u 2005. pokazuju da je njihov ukupan broj u 18 zemalja smanjen dok je u devet porastao.
Prema tome izviješću, Norvežani su pretekli Nizozemce kao zaposlenici koji su u prošloj godini najmanje vremena proveli radeći, s ukupno u prosjeku 1.360 odrađenih sati po zaposleniku - tri sata manje nego godinu dana ranije. Među najmanje prisutnima na poslu našli su se i Nijemci i Francuzi, te nakon njih Belgijanci i Danci.
S druge strane, Slovaci su počeli raditi znatno više - u 2005. su na poslu ukupno proveli 1.791 sat, u usporedbi s 1.735 u 2004. - povećanje od 56 sati, što je više od jednog radnog tjedna po standardima većine razvijenih zemalja.
Južnokoreanci, za koje nisu raspoloživi podaci za 2005, vjerojatno bi bili daleko ispred svih ostalih, uključujući i Grke, s obzirom da su u 2004. u prosjeku odradili gotovo 2.400 radnih sati.
U Sjedinjenim Američkim Državama prosječan broj odrađenih sati u 2005. je nešto smanjen, ali je ostao među najvišima, s 1.804 prosječno odrađenih sati, ili mjesec do dva dana više od njemačkog ili francuskog prosjeka.