Govoreći na predstavljanju, akademik Ivan Supek istaknuo je kako je bio više zaokupljen Dominisovim utjecajem na religiju i društvo, a manje na fiziku, međutim, danas može reći kako su neka otkrića, pripisana Newtonu, zapravo Dominisova otkrića, kojeg uz Boškovića i Teslu smatra najvećim genijem iz naših krajeva.
Supek drži kako je za fiziku šteta što su Dominisa privukli drugi problemi, jer je u ono vrijeme bilo bolje biti biskup nego profesor na fakultetu.
"Dominis je čovjek novog doba, koji je s Crkve skinuo feudalni okvir", istaknuo je Supek, dodavši kako je bio zaokupljen idejom snošljivosti te da je bio istinski mirotvorac. Smara da ga je inkvizicija osudila jedino zato što je "svete crkve" smatrao jednako dobrima.
Ravnatelj NSK Josip Stipanov, koji je u pozdravnoj riječi za Dominisa rekao kako je bio genij i vizionar, napomenuo je kako ta knjižnica čuva 15 Dominisovih izvornih djela, odnosno s kasnijim izdanjima više od 40.
Redaktor rasprave "O zrakama vida i svjetla ...", sveučilišni profesor Darko Novaković, smješta Dominisa među najsjajnije latinističke polemičare, čiji je latinitet neobično školovan, a njegovo djelo rudnikom jezičnih obavijesti.
Rad "O zrakama vida i svjetla ...", koji je preveo i bilješkama popratio akademik Stanko Hondl sredinom 20. stoljeća, za prvo izdanje na hrvatskom jeziku priredio je i redigirao Darko Novaković.
Raspravu o plimi i oseki mora preveo je Ivica Martinović, koji na Institutu za filozofiju vodi projekt o Ruđeru Boškoviću. Prevodeći taj tekst, kako je napomenuo, otkrio je ne samo prirodo-filozofske nego i kulturološke značajke teksta. Po njegovim riječima u raspravi se osjeća Dominisov svestran pristup, pa osim tema iz filozofije i filozofije prirode u tekstu ima dionica o zvjezdoznanstvu, zemljopisu, navigaciji, matematici i fizici.
U latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu Dominisovi "Radovi iz fizike" objavljeni su u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i splitske tvrtke "Lamaro", koji su pokrenuli izdavanje sveukupnih djela Markantuna de Dominisa.
Dominis (1560.-1624.) bio je profesor filozofije, matematike, logike i retorike, doktor teologije, diplomat, senjski biskup, splitski nadbiskup, primas Dalmacije i Hrvatske te pravni i teološki savjetnik Republike Venecije. Po ocu Hrvat, a po majci Venecijanac, opsjednut reformom Katoličke crkve i ponovnim ujedinjenjem kršćanskih crkava, napisao je svoje slavno djelo "Crkvena država", koje nakon tiskanja u Londonu odzvanja Europom. U Rimu je doživio žalostan i tragičan kraj, umro je 1624. u inkvizicijskom zatvoru, a nakon njegove smrti donesena je presuda u kojoj je osuđena na "vječnu sramotu uspomena pokojnog Markantuna de Dominisa".