Prema istim izvorima, njemačke obavještajne službe su 1958. otkrile Eichmanna koji je tada već šest godina u Argentini živio pod lažnim identitetom. Američke i njemačke vlasti su se bojale da bi suđenje Eichmannu na svjetlo dana moglo iznijeti neke detalje iz života tadašnjih članova njemačke vlade, prije svega državnog tajnika u kabinetu Konrada Adenauera Hansa Globkea.
Globke, koji je jedan od koautora tzv. Nuernberških rasnih zakona na kojima počiva ideja o genocidu nad europskim Židovima, bio je u pedesetima od koristi Washingtonu zbog svojih antikomunističkih djelatnosti u Zapadnoj Njemačkoj.
CIA je, kako proizlazi iz spisa, i poslije uhićenja Eichmanna 1960. od strane izraelske tajne službe Mossad, štitila Globkea time što je od američkih novinara skrivala podatke.
Eichmann je, nakon suđenja u Izraelu, zbog svoje vodeće uloge u provođenju genocida nad civilima, 1962. osuđen na smrt.
Iz novoobjavljenih spisa proizlazi da Eichmann nije jedini zločinac kojeg su njemačke i američke vlasti zajednički štitile od zakona. CIA je još sredinom sedamdesetih od američkih useljeničkih vlasti skrivala podatke o osobama koje su svoju nacističku prošlost otkupile radom za zapadne obavještajne službe.
Objavljivanje spisa omogućio je jedan zakon iz 1999. koji američkoj obavještajnoj službi nalaže otvaranje arhiva vezanih uz njemačke i japanske ratne zločince iz Drugog svjetskog rata.