Zaštićeni svjedok broj 30, koji je kao dijete bio zarobljen na tom poljoprivrednom dobru nedaleko Vukovara, potvrdio je da su zarobljenike iz vukovarske bolnice premlaćivali i ubijali pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara, a da su oficiri i vojnici JNA to prešutno odobravali.
"U hangaru na Ovčari bio je oficir koji je vikao da prestanu tući ljude, no on bi to samo rekao, okrenuo glavu i nastavio šetati, a premlaćivanje bi se nastavilo", rekao je svjedok koji je zbog zaštite identiteta iskaz davao izmijenjena lica i glasa.
Po njegovim riječima, srbijanski teritorijalci bili su osobito okrutni prema stanovitom Kemi, etničkom Albancu kojemu su "glavu šutali kao što nogometaši udaraju loptu" i koji je od zadobivenih ozljeda preminuo.
Svjedok je rekao da su ih nakon dolaska iz bolnice na Ovčaru dočekali pripadnici srbijanskih paravojnih snaga i nakon izlaska iz autobusa "tukli ih držalima lopata i sjekira, lancima, pendrecima, pa čak i štakama koje su uzeli od ranjenika".
Među njima je prepoznao i nekoliko sugrađana iz Vukovara - Miroslava Savića, Gorana Mugoša te Stevana i Nebojšu Zorića.
Suoptužene Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića vidio je 20. studenog ujutro u dvorištu vukovarske bolnice, kamo se iz gradskih skloništa i podruma sklonio veliki broj civila nakon pada grada.
Svjedok je rekao da je Šljivančanin tada održao govor zarobljenicima u kojemu je rekao da će "pronaći one koji su krivi, a ostale pustiti". Dodao je da je upravo Šljivančanin izdavao naredbe potčinjenom Radiću i ostalima da se zarobljenike pretrese prije evakuacije iz bolnice.
Umirovljeni general Mile Mrkšić, koji je u jesen 1991. zapovjedao snagama koje su na čelu s 1. Gardijskom brigadom JNA napadale Vukovar, i njemu podređeni oficiri Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić, optuženi su za zločine protiv čovječnosti zbog pokolja nad najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila odvedena iz vukovarske bolnice na Ovčari 20. studenoga 1991.