Pismo iranskog predsjednika nije umanjilo zabrinutost međunarodne zajednice zbog iranskih nuklearnih planova, rekao je glasnogovornik Bijele kuće.
Razgovarajući s novinarima tijekom leta s predsjednikom Bushom u Air Force One, službeni predstavnik Bijele kuće Scott McClellan potvrdio je primitak pisma i rekao da "pismo nimalo ne umanjuje zabrinutost međunarodne zajednice".
Američka državna tajnica Condoleeza Rice je u izjavi za agenciju AP ocijenila da pismo, unatoč tome da je 17 ili 18 stranica dugo, ne bavi ozbiljno zastojem u rješavanju krize oko spornog iranskog nuklearnog programa.
Pismo se, kako je rekla Rice, bavi poviješću, filozofijom i religijom. Ali ne predstavlja uvod u diplomatsko rješavanje krize.
"Ovo pismo to nije. Ovo pismo ne sadržava ništa što bi se moglo smatrati uvodom u rješavanje nuklearnog pitanja ili bilo čega te vrste", rekla je Rice. "Ne bavi se pitanjima koje trebamo riješiti na konkretan način".
Visoki dužnosnici američke administracije sumnjičavi su i u odnosu na namjere iranskog predsjednika s obzirom na trenutak kad je poslao pismo.
"Jedna od pretpostavki koju svakako trebate istražiti jest i da li je i na koji način trenutak slanja pisma povezan s pokušajima da se utječe na raspravu u Vijeću sigurnosti", rekao je direktor američke obavještajne službe John Negroponte novinarima u Washingtonu.
U pismu nema ništa nova što se tiče tema koje zabrinjavaju Bushovu upravu, naime nuklearnog pitanja i stanja ljudskih prava u Iranu, rekao je Frederick Jones, službeni predstavnik Nacionalnog vijeća za sigurnost američkog predsjednika, kako javlja AFP.
Pismo je "iscrpno povijesno i filozofsko viđenje" najnovijih izjava Irana o njegovu pravu da posjeduje nuklearni program koje ne nudi ustupke, dodao je Jones.
Prema izjavama iz Teherana, Ahmadinedžad je pisao američkom predsjedniku kako bi mu predložio "nove mogućnosti" radi smanjivanja napetosti. Ovakav potez, koji je bez presedana od 1980., dolazi u času kada UN-ovo Vijeće sigurnosti raspravlja o prijedlogu rezolucije kojom bi natjeralo Iran da prekine svoj program obogaćivanja urana koji bi mu mogao omogućiti da proizvede atomsku bombu. Pismo je inače prva osobna komunikacija između jednog iranskog predsjednika i njegovog američkog kolege od islamske revolucije u Iranu 1979. godine.