Skup su organizirali Institut za povijest i Društvo za hrvatsku povijesnicu, a glavni pokrovitelj je Hrvatska stranka prava (HSP).
Čelnik HSP-a Anto Đapić je na otvaranju skupa kazao da je Starčević bio utemeljitelj moderne hrvatske državotvorne misli i žestoki borac za hrvatsku neovisnost, čemu je nesebično posvetio cijeli svoj život, a takvim je djelovanjem zaslužio naziv Otac Domovine.
Naglasio je da je Starčević nacionalnu svijest gradio na individualnom pravu pojedinca, da je rodoljublje pretpostavio domoljublju, a svoje je "pravaško poslanje" temeljio na težnji za stvaranjem neovisne i slobodne te socijalno pravedne i građanski ravnopravne Hrvatske.
"Starčević je skidao krinke svima koji su hrvatski narod htjeli držati u bijedi i pokornosti. Izgradio je vrijednosni sustav koji ne otima nego daje i može biti svjetonazorsko utočište svim narodima", rekao je Đapić.
Ustvrdio je da je Starčevićevo pravaštvo iz 19. stoljeća identično onome u 21. stoljeću, da se i dalje temelji na stvaranju moderne, demokratske i gospodarski snažne Hrvatske. "Pravaška misao je suvremenska i čista i danas i jučer i vazda bit će ista", poručio je Đapić.
Skup su pozdravili i ravnatelj Instituta za povijest Milan Kruhek te predsjednik Društva za hrvatsku povijesnicu Željko Holjevac, ističući potrebu da se i danas aktualizira Starčevićeva ostavština Hrvatskoj i Hrvatima - da promišljaju o sebi i svojoj budućnosti te donose zaključke.
Na skupu sudjeluje 15-tak izlagatelja, uglavnom povjesničara, s referatima koji se prije svega temelje na Starčevićevom političkom radu, odnosno neprekidnoj borbi protiv austrijskog i mađarskog jarma nad hrvatskim narodom.
Jezgra Starčevićeve političke ideje leži u njegovoj poznatoj poruci "Bog i Hrvati", odnosno promišljanju da suverenitet proizlazi iz naroda, a ne iz vladarske veličine.
Skup je posvećen i Starčevićevom veličanju hrvatske povijesti i kulture, kao i njegovim književnim kritikama, filozofskim mislima, pjesmama i dramama.
Dr. Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. u Žitniku kraj Gospića, a umro je 28. veljače 1896. u Zagrebu.
Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju studirao je u Budimpešti, gdje stječe i doktorat filozofije. U Hrvatsku se vraća revolucionarne 1848., gdje nastavlja studirati bogoslovlje u Senju, ali kada se trebao zarediti počinje raditi u jednom zagrebačkom odvjetničkom uredu.
Budući da se počeo sve više baviti politikom, 1861. je kao narodni zastupnik Rijeke izabran u Hrvatski sabor gdje je bio zastupnik do 1871., a poslije neprekidno od 1878. godine do svoje smrti.
Svoja glasovita načela objavio je u lipnju 1861. u Hrvatskom saboru od kada i djeluje Stranka prava.