Umjesto nemogućnosti da dožive seksualno uzbuđenje, što je dosad bio najčešći problem kod istraživanja seksualnog ponašanja žena, žene koje pate od PSAS-a, sindroma trajnog seksualnog uzbuđenja (Permanent sexual arousal syndrome) i bez provokacije doživljavaju kontinuiran osjećaj uzbuđenja.
"Sindrom trajnog seksualnog uzbuđenja nastupa kad žena bez aktivnog sudjelovanja i bez namjere postaje seksualno uzbuđenja na duže periode a da pritom nije prisutna seksualna želja", kaže dr. David Goldmeier iz bolnice St. Mary u Londonu.
Međutim, upozorava Goldmeier koji je sindrom PSAS opisao u studiji objavljenoj u stručnom časopisu International Journal of STD & AIDS, žene koje pate od sindroma PSAS ne osjećaju pritom nimalo ugode nego je to za njih dapače krajnje neugodno i duboko uznemiravajuće.
Neke od njegovih pacijentica koje su patile od sindroma PSAS postajale su čak suicidalne, dodaje Goldmeier.
U većini slučajeva uzrok za nastupanje sindroma je nepoznat, ali velik broj pacijentica žalio se da su simptomi sindroma PSAS kod njih počeli nakon što bi prestale koristiti jake antidepresive, posebno inhibitore selektivnog lučenja serotonina.
Budući da je tako malo slučajeva znanstveno istraženo, vrlo se malo zna i o proširenosti sindroma kao i o najboljoj terapiji za to stanje koje je prvi puta dijagnosticirano 2001. godine.
"Sindrom PSAS zahtijeva od nas nastavak znanstvenog istraživanja, ne samo zato što je to uznemiravajuće i krajnje neugodno stanje za pogođene žene... nego i zato što bi tretman tog sindroma mogao dovesti do boljeg razumijevanja drugih aspekata seksualnog ponašanja žena", zaključak je koji dr. Goldmeier i njegova američka kolegica dr. Sandra Leiblum s Medicinskog fakulteta Robert Wood Johnson u New Jerseyu, iznose u članku.
Stručni časopis International Journal of STD & AIDS objavljuje britansko Kraljevsko društvo za medicinu (Royal Society of Medicine) sa sjedištem u Londonu.