O Araličinu romanu govorili su direktor Verbuma Miro Radalj, urednik izdanja Petar Balta i autor.
Balta je podsjetio kako je autorova želja bila da mu ovaj roman objavi nakladna kuća Verbum. "Tematika se potpuno uklopila u profil naših književnih izdanja", napomenuo je dodavši kako je ona svojevrsni spomen humanizmu, čovjekoljublju i samozatajnom radu za drugoga.
Radalj smatra kako je ovaj Araličin roman ponajbolje od onoga što je napisao. "Riječ je o autobiografskoj prozi intimističkoga karaktera", rekao je.
Aralica je podsjetio kako je predložak za roman napisao još četrdesetak godina ranije u jednoj svojoj pripovjedci.
"Vraćam se pričama naših otaca, koje sam najavljivao", rekao je dodavši kako je ova knjiga prvi nagovještaj posla kojim se u životu sporadično bavio.
Nakladnik na omotu knjige napominje kako je okosnica romana sjećanje autora na jedno razdoblje njegova djetinjstva, koje mu se usjeklo u pamćenje te koje je umnogome odredilo njegov životni put.
"Riječ je o boravku u jednom dječjem lječilištu na Čiovu gdje je bio okružen pažnjom, ljubavlju i dobrotom jedne časne sestre", ističe nakladnik i dodaje kako je roman istodobno i roman o ljudskom odrastanju, plemenitosti, dobroti i požrtvovnosti drugih koji nas osvajaju i oblikuju.
Hrvatski književnik Ivan Aralica (1930.) autor je mnogobrojnih romana, pripovjedaka te polemičkih tekstova u hrvatskoj književnosti. Zadnjih je godina posebnu pozornost izazivao tzv. romanima s ključem, kao što su romani "Ambra", "Fukara", "Svetinka" i "Puž".