U uvodnom tekstu Ivo Maroević sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta istaknuo je da su memorija i autentičnost prevladavali u teorijskim pristupima u većini izlaganja, objašnjavajući da je memorija bila vezana uz fenomen prostora, a autentičnost uz povijesno iskustvo i glazbu. Muzeji na otvorenom i memorijalna mjesta vezali su se uz muzeje seoske kulture u nas i u inozemstvu i uz memorijalne muzeje, u prvom redu poznatih ličnosti iz hrvatske književnosti, rekao je.
Povijesna memorija ostala je pod upitnikom te je još nedovoljno povezana s materijalnim tragovima u muzeju i prostoru, drži Maroević i dodaje kako se problematika povijesnih mjesta uglavnom veže uz arheološke nalaze i načine njihove povezanosti s muzejima kao i uz plemićke gradove koji nude goleme mogućnosti, a jako su zapostavljeni u kulturnoj ponudi u Hrvatskoj.
Maroević je izdvojio najstariji hrvatski muzej na otvorenom, Staro Selo u Kumrovcu, koje smatra skladnim spojem autentičnosti i memorije. Iako je nastao pod političkim okriljem, muzej je uspješno odolijevao ideologizaciji, njegujući istodobno i usporedno autentičnost i vrijednosti kraja, memoriju ličnosti i vremena.
O važnosti zbornika govorile su Goranka Horjan, ravanteljica Muzeja Hrvatskog zagorja, Branka Šprem-Lovrić, voditeljica Muzeja "Staro Selo", te urednica zbornika i savjetnica u tome muzeju Dunja Šarić.