Cavaco Silva (66), premijer od 1985. do 1995. i kandidat Socijaldemokratske stranke (koja u Portugalu predstavlja desnicu), mogao bi, govore predizborne ankete, dobiti između 51 i 54 posto glasova.
Ljevicu zastupaju petorica kandidata, od kojih su dvojica socijalista, a prvi među njima "otac je portugalske demokracije", 81-godišnji Mario Soares, utemeljitelj Stranke socijalista (PS) 1973. godine. U svojoj je karijeri dvaput bio premijer (1976-1978. i 1983-1985.), predsjednik Republike (1985-1995.) te zastupnik Europskog parlamenta (1999-2004.)
Iz iste stranke (PS) je i pjesnik Manuel Alegre (69), potpredsjednik Nacionalne skupštine koji, međutim, ne uživa potporu vlastite stranke.
Prema anketama, Soares i Alegre borit će se za drugo mjesto, a procjenjuje se da će osvojiti između 12 i 18 posto glasova.
U predsjedničkoj utrci su i glavni tajnik Stranke komunista Jeronimo de Sousa koji bi trebao dobiti oko 7 posto glasova; zatim zastupnik Bloka ljevice Francisco Louca (između 7 i 8 posto), te čelnik Komunističke radničke stranke Antonio Garica Pereira (manje od 1 posto glasova, prema anketama).
Cavaco Silva, ozbiljan, rezerviran, tehnokrat, zagovornik obiteljskih vrijednosti, osoba je više povučena i slaba u kontaktu s masama, no njegov je adut premijersko iskustvo u zlatnim godinama portugalskog gospodarstva (1985-1995).
Soares je svoju kampanju vodio igrajući na kartu "oca nacije" i upravo je zato obišao i najudaljenija sela u državi. U svome programu ističe spremnost da se bori za Europu oslobođenu "američkog neoliberalizma".
Alegre, pjesnik tridesetak zbirki stihova, koje su najčešće uglazbljivali pjevači, a među njima i legendarna kraljica 'Fadoa' Amalia Rodrigues, jedini ne uživa potporu nijedne stranke iako je jedan od utemeljitelja PS. No svoj je nedostatak pretvorio u prednost predstavljajući se kandidatom slobodnim od stranačkih veza i obećavajući demokraciju "u kojoj će građani biti odlučujuća snaga, a ne (državni) aparat".
Tek u zadnjim danima blijede kampanje, Cavaco Silva dramatizirao je stanje u zemlji ustvrdivši da su izbori "jedinstvena šansa" da se stanje krize preokrene.
Ljevica je pak upozorila na opasnost od "destabilizacije" i "opasnost po demokraciju" u slučaj Silvine pobjede tvrdeći da bi on mogao ukinuti stečena socijalna prava.
Predsjednik Republike, jamac dobrog funkcioniranja institucija, u Portugalu je važan moralni autoritet no njegove su ovlasti ograničene, iako ima pravo raspustiti parlament.
Ustavom iz 1976., dvije godine nakon rušenja diktature, Portugal je uveo polupredsjednički sustav. Šef države bira se izravno na maksimalno dva uzastopna petogodišnja mandata, ali nakon pauze moguć je ponovni dolazak na funkciju. Predsjednik imenuje premijera prema izbornim rezultatima i može ga opozvati nakon konzultiranja državnog vijeća.
Predsjednik može raspustiti parlament i tom se svojom ovlašću koristio predsjednik Jorge Sampaio 30. studenoga 2004., nakon čega su provedeni prijevremeni izbori, povijesni za socijaliste, jer su prvi put osvojili većinu.
Šef države može može sazivati izvanredne sjednice parlamenta o nekim posebnim pitanjima, može donositi neke zakone te ima pravo veta, a kao zapovjednik oružanih snaga imenuje i razrješava zapovjednike triju rodova vojske na prijedlog vlade.