Popis kineskih proizvoda koji su američke inspekcije proglasile lošima, nesigurnim ili nezdravim, vrlo je dugačak. U travnju, hrana za kućne ljubimce s melaminom, kao jednim od sastojaka umjesto proteina, izazvala je uginuće tisuća pasa i mačaka u Americi. U svibnju, kostarikanski dužnosnici zaplijenili su paste za zube koje su sadržavale kemikalije iz antifriza i tekućina za kočnice.
Nedavno, pak, Sjedinjene Države su zabranile uvoz ribljih i školjkaških proizvoda uzgojenih na kineskim ribogojnim farmama zato što su sadržali nedozvoljene aditive.
Isprva, Peking je pokušavao umanjiti značaj tih zabrana. No, nakon što je čelnik kineske Državne uprave za kontrolu lijekova i hrane proglašen krivim za primanje mita, on je osuđen na smrt i pogubljn 10. srpnja.
Glasnogovornica te uprave okrivila je korumpirane dužnosnike za sramotu koja je nanesena kineskim proizvodima, te najavila nove mjere za osiguravanje zaštite potrošača. "Stanje sa sigurnošću hrane i lijekova u Kini, kao zemlji u razvoju, trenutno nije zadovoljavajuće jer je kontrola sigurnosti tih proizvoda počela relativno kasno. Temelji kontrole su slabi, te nadgledanje sigurnosti hrane i lijekova nije lagano", rekla je glasnogovornica.
S godišnjim izvozom u SAD vrijednim gotovo 300 milijardi dolara, Kina mora djelovati brzo da bi povratila povjerenje američkog tržišta, kažu ekonomisti.
Nedavno ispitivanje javnog mnijenja, koje su proveli list USA Today i agencija Gallup, pokazuje da je gotovo 80 posto američkih potrošača zabrinuto oko sigurnosti proizvoda iz Kine. Više od polovice kaže da se trudi kupiti što više američkih proizvoda.
Proizvođač vitamina Frank Davis želi osigurati da mu biznis ne trpi zbog problema s kineskom robom. Svojim je proizvodima stavio dodatnu naljepnicu - 100 posto bez kineskih sastojaka. "Ne želim uvrijediti Kinu. Međutim, brine me što sve ide u njihove proizvode, odakle oni potječu".
Analitičari kažu da bi moglo biti gotovo nemoguće u potpunosti eliminirati kineske porizvode.
Jeffery Bader, iz Instituta Brookings, kaže kako vjerojatno ne bismo imali kompjutore, niti televizore, a možda bismo hodali goli i bosi, jer odjeća i obuća na tržištu SAD najvjerojatnije većinom dolazi iz Kine.
Sara Bogiorni je to ustanovila na primjeru vlastite obitelji koja je pokušala ne kupovati kineske porizvode. Ona je o tome napisala i knjigu naslovljenu "Godina bez Made-in-China". Pokazalo se da joj se sin uglavnom igrao samo s Lego kockama, proizvedenim u Danskoj, a njezin suprug nije uspio pronaći kistove koji bi bili proizvedeni bilo gdje drugdje. Zaključak: stvar je praktički neizvediva.
Studija kineske vlade pokazala je da je gotovo 20 posto robe proizvedene tijekom 2007. bilo ispod standarda. No, ovomjesečno smaknuće visokog kineskog dužnosnika, osuđenog za primanje mita za izdavanje lažnih potvrda o kvaliteti proizvoda, pokazuje da je Kina odlučna poboljšati stanje kakvoće i sigurnosti svojih proizvoda.
(Hina) xdh ybcav