Rad summita cijeli dan se odvijao kroz bilateralne razgovore sa zemljama koje predstavljaju najveću prepreku za mogući dogovor, a jedini zajednički sastanak svih 27 čelnika bio je za vrijeme radnog ručka.
Kancelarka Angela Merkel se do sada već tri puta sastala s poljskim predsjednikom Lechom Kaczynskim.
I dalje nema informacija ima li pomaka o dva najproblematičnija područja - pravni status Povelje o temeljnim pravima i načini odlučivanja.
Britanija ne želi da Povelja o temeljnim pravima postane pravno obvezujući dokument, dok Poljska ne prihvaća predloženi način odlučivanja dvostrukom većinom.
Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy predložio je da se rješenje za poljski problem riješi na tragu tzv. "kompromisa iz Ioannine", koji omogućava da one zemlje kojima malo nedostaje za blokiranje neke odluke, mogu barem usporiti njezino usvajanje.
Kompromis iz Ioannine dobio je svoje ime prema grčkom mjestu gdje je održan neformalni sastanak ministara vanjskih 29. ožujka 1994.
Prije proširenja obavljenoga 1. siječnja 1995., kad su trebale pristupiti Švedska, Austrija, Finska i Norveška, ministri vanjskih poslova članica Europske unije dogovorili su u Ioannini, nove propise o glasovanju kvalificiranom većinom glasova. Kompromis iz Ioannine propisuje da će, u slučaju da se članice Vijeća koje imaju između 23 (manjina glasova koja blokira donošenje odluke u Europi tadašnje dvanaestorice) i 26 glasova (prag manjine glasova koja može blokirati donošenje neke odluke nakon 1995.) usprotive donošenju odluke kvalificiranom većinom, Vijeće učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se došlo do odluke usvojene s najmanje 65 od 87 glasova.
Međutim, prema diplomatskim izvorima, poljski predsjednik Lech Kaczynski tražio je dodatne ustupke da se sadašnji sustav odlučivanja prema Ugovoru iz Nice zadrži do 2014. ili u još boljem slučaju do 2020. godine.
Šefovi država ili vlada započeli su u četvrtak navečer raspravu o prijedlogu njemačkog predsjedništva za novi ugovor koji predviđa, uz određene izmjene, zadržavanje najvažnijih dijelova europskog ustava, koji je propao nakon što je odbačen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj.
Jedna od izmjena je da se novi dokument sigurno neće zvati ustav nego ugovor. Novi ugovor trebao bi omogućiti lakše funkcioniranje proširene Unije i otkloniti institucionalne prepreke za daljnje proširenje. U njemu bi se zadržale inovacije iz propalog ustava, između ostaloga, uvođenje funkcije predsjednika Vijeća EU-a s dvoipolgodišnjim mandatom, uvođenjem funkcije ministra vanjskih poslova, odlučivanje dvostrukom većinom glasova i smanjenje broja područja o kojima se odlučuje konsenzusom.