"Bliski istok je u plamenu. Proteklog tjedna izbio je rat među Palestincima i njihova vlada je pala. Pod šijiitski hram u Iraku ponovo su podmetnute bombe, dok nova američka strategija ne donosi pad nasilja. Libanon se bori s novom frakcijom al Qaede na sjeveru, a vodeći političar ubijen je u Bejrutu. Izbore u Egiptu obilježile su nepravilnosti, uključujući i policijsko ometanje birača, što je ozbiljno nazadovanje napora za demokratizaciju", navodi u analizi Post.
Američka politika u regiji ne napreduje ništa bolje, ocijenili su analitičari za Bliski istok i SAD.
"To je blizu noćnoj mori za administraciju. Oni ne mogu doći do daha...To čini posljednju godinu Condi Rice kao državne tajnice zastrašujućom. Kakvi su izgledi da ona bilo što vrati u kolosijek?", komentirala je Ellen Laipson, predsjednica Centra Henry L. Stimson, "think-tanka" iz Washingtona, bivša potpredsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC).
Svako od žarišta ima svoju dinamiku, no zajednički nazivnik je da su čelnici u svakoj od spomenutih zemalja - palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, irački premijer Nuri al Maliki, libanonski premijer Fuad Siniora i egipatski predsjednik Hosni Mubarak - vodeći američki saveznici.
"Ljudi s kojima najviše računamo za pomoć su pod opsadom, kao što smo i mi. Trojica od četvorice političkih čelnika možda ne izdrže (politički) do kraja ljeta ili do tada postanu nevažni", ocijenio je Bruce Reidel, suradnik Brookings Instituta i bivši član NSC-a.
Šira opasnost je raspad tradicionalnih država i sukoba koji su određivali Bliski istok od 70-ih godina, kaže Paul Salem iz bejrutskog Međunarodnog mirovnog ureda Zaklade Carnegie.
Na sve više mjesta, u Iraku, Libanonu i na Palestinskim teritorijima, sada postoje suparnici koji polažu pravo na vlast, podržani vlastitim milicijama.
Također, nekada podijeljena arapsko-izraelskim sukobom, regija je sada ratište za tri druga suparništva: ono SAD-a i saveznika protiv Iransko-sirijskog saveza u ratu koji vode preko snaga koje podupiru u regiji; sekularnih vlada sukobljenih s rastućim ekstermizmom al Qaede; i autokratskih vlada koje se vraćaju drakonskim taktikama kako bi zatomile populističke pokrete što traže demokratizaciju.
Ekstremisti osvajaju većinu bodova, zaključuje Post.
"Gaza je najnoviji dokaz da su svi trendovi usmjereni u krivom pravcu. To je još jedna dobitak za radikalne snage. Još jedna dobitak za Iran. Još jedno nazadovanje za SAD, Izrael i sunitske režime", kaže Richard Haass, predsjednik Vijeća za vanjskopolitičke odnose, bivši šef ureda za političko planiranje State Departmenta.
"SAD nije pokazao da se umjerenost isplati ili da će ostvariti više od nasilja", dodao je Haass.
Kada je riječ o Iraku i neuspjehu plana uvođenja sigurnosti u Bagdad, on procjenjuje kako je "najviše što se može očekivati da najesen administracija uvjeri Kongres da podrži znatno reduciranu prisutnost SAD i izbjegne obično povlačenje", predviđajući da će u suprotnom Irak biti katastrofa vanjske politike SAD.
Za nepovoljan razvoj stanja na Bliskom istoku, Washington snosi odgovornost "zbog onoga što je učinio, kao i zbog stvari koje nije učinio, a tu je riječ o mirovnom procesu", naglasio je Haass.
Predsjednik Bush, po njegovim riječima, nikada nije razvio svoju ideju palestinske države i nije iskoristio svoj utjecaj da usmjeri Egipat prema većem otvaranju.
Sjedinjene Države su sada aktivne na više bliskoistočnih područja nego ikada prije, no s manje sposobnosti da utječu na događaje. "U velikoj su mjeri sada manipulirane na mjestima gdje su nekada mislile da mogu manipulirati", kaže Robert Malley iz Međunarodone krizne skupine (ICG).