"S Pučnikom sam surađivao i znam da se on s time ne bi složio", izjavio je za komercijalnu televizijsku postaju POP-TV Jelko Kacin, ministar informiranja u prvoj slovenskoj Demosovoj vladi, u kojoj je Janša bio ministar obrane, a Pučnik potpredsjednik vlade, dodajući da vlada malipulira Pučnikovim imenom.
Demosova vlada pripremila je nekoliko mjeseci nakon svog izbora 1990. godine uspješan referendum o osamostaljenju, najviše na Pučnikovo ustrajavanje, a to je kasnije, uz obranu u desetodnevnom ratu, omogućilo realne pretpostavke za potpunu državnu nezavisnost. Zbog te činjenice i Pučnikova dokazanog suprotstavljanja komunističkom režimu u vrijeme bivše Jugoslavije, davanjem njegova imena najvećoj zračnoj luci potrebno ga je sačuvati u povijesnom sjećanju Slovenaca, ocijenila je Janšina vlada, donoseći odluku o novom imenu luke Brnik.
Ne dovodeći u sumnju Pučnikov demokratski ustroj i njegove zasluge za Sloveniju, protivnici imenovanja aerodroma po njegovu imenu postavljaju pitanje može li se Pučnikovo značenje za Sloveniju usporediti s odnosom Amerikanaca prema Johnu F. Kennedyju i Francuza prema Charlesu De Gauleu, koji je te države vodio u odluci da po njima nazovu dvije velike zračne luke i tako im odaju počast.
"Kad je po Pučniku imenovan jedan znanstveni institut, to mi se činilo primjerenim. Ali, nazvati aerodrom po sociologu i filozofu, to je manipulacija", izjavio je za ljubljansko "Delo" od petka književni povjesničar Matjaž Kmecl, koji je s Pučnikom svojedobno imao kontakte kao član predsjedništva Slovenije, u vrijeme demokratskih promjena prije osamostaljenja 1991.
Pučnik se rodio 1932. godine, a već kao gimnazijalac u Mariboru zbog kritičkih je stajališta dolazio u sukob s vlastima. Nakon završenog studija u Ljubljani je djelovao kao urednik nekoliko časopisa, a zbog kritičkih je članaka dvaput osuđen i zatvaran.
1989. godine vraća se u domovinu iz Njemačke. Jedan je od osnivača Socijaldemokratske stranke Slovenije (SDSS) u koju je kasnije ušao Janša, a nakon Pučnikove političke pasivizacije i postao njenim predsjednikom. Stranka je kasnije preimenovana u Slovenska demokratska stranka (SDS) i pod Janšinim vodstvom na izborima 2004. godine osvojila relativnu većinu u parlamentu i mogućnost za sastavljanje vlade.
Sadašnje oporbene stranke lijevog centra zato su odluku vlade nazvali "dekretom" o kojemu se ni sa kime nije savjetovala nego je bila vođena željom premijera Janše da se velikom gestom moralno oduži čovjeku kojega je smatrao svojim političkim mentorom.
Sociologinja Spomenka Hribar, koja je i sama bila bliski suradnik Janše i Pučnika u vrijeme Demosa, kaže da Pučniku, kad bi bio živ (umro je 2003.), takvo iskazivanje počasti ne bi odgovaralo. "Da je živ, on se s imenovanjem aerodroma njegovim imenom ne bi složio. Upravo ga je Janša smijenio s položaja predsjednika stranke, bio je razočaran ljudima koji su mu bili najbliži", rekla je Hribar za ljubljanski dnevni list "Dnevnik".
Pučnik je za života izazivao velike otpore lijevog političkog dijela slovenske javnosti zbog svog inzistiranja da se s komunističkim nasljeđem izvede prilično radikalna lustracija, a glas "antikomunističkog radikala" stekao je i kao zastupnik u parlamentu, gdje je vodio parlamentarnu komisiju za ispitivanje poratnih likvidacija na slovenskom tlu i istraživanje montiranih procesa.
U tom je svojstvu Pučnik 1993. i 1994. u nekoliko navrata pred komisijom ispitivao nekad istaknutog političara Mitju Ribičiča, koji se s tim događajima povezivao kao jedan od aktera i poslijeratnih šefova slovenske Udbe.