O filmu su govorili profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Juraj Kolarić, urednica u Hrvatskom slovu Mira Ćurić i autor.
Po riječima Mire Ćurić srpski se agresor obračunavao s katoličkim crkvama želeći uništiti duhovnu stvarnost u kojoj živi hrvatski narod. "U film su umetnute slike tadašnje hrvatske ratne stvarnosti", napomenula je Ćurić dodavši kako nas autor slikama mira, kontemplacije i molitve koje narušava snažan pucanj majstorski uvodi u početak rata i agresiju na Hrvatsku.
Mikuljan je podsjetio kako je u vrijeme snimanja filma (1991.) imao potporu tadašnjega vodstva HTV-a. "Kasnije sam zbog filma "Španovica" (2002.) dobio otkaz s Hrvatske televizije", ustvrdio je.
Uz slike koje sam snimao na terenu film se temelji i na samim dojmovima agresije, napomenuo je dodavši kako je o razaranjima katoličkih crkava posebno dirljivo govorio Živko Kustić.
Po riječima profesora Kolarića "smrt (agresor) nam je rušenjem crkvenih i drugih kulturnih objekata htjela iščupati dušu". "Kad zaboravljamo ono što nam se dogodilo činimo grijeh propusta," rekao je Kolarić dodavši kako je samo na području Zagrebačke nadbiskupije uništeno ili oštećeno 115 crkvenih objekata. Pozvao je hrvatsku javnost da prekine šutnju o, kako je rekao, zlu koje nas je pogodilo.
U filmu "Crkve u plamenu" koji je snimljen 1991. u produkciji HTV-a Mikuljan je prikazao pokušaj srpskoga agresora da razaranjem katoličkih crkava, samostana, groblja i kapela uništi hrvatski identitet.
O razaranju hrvatske katoličke baštine u filmu, uz ine, svjedoče pokojni kardinal Franjo Kuharić, don Živko Kustić, današnji ministar kulture Božo Biškupić te đakovački biskup Marin Srakić.