"Voda u boci zapravo je izuzetno skupa - i što se tiče njezine cijene za okoliš i u ekonomskom smislu", tvrdi Ling Li, autor izvješća za institut Worldwatch u Washingtonu.
Dok razvijene zemlje žude za sigurnošću, čistoćom, okusom i socijalnom dimenzijom uključenom u kupovanje vode u boci, preko milijarda najsiromašnijih ljudi svijeta nema uopće pristupa pitkoj vodi, da li u boci ili ne, ističe Ling.
U razvijenim pak zemljama, tvrdi on nadalje, postoji prijetnja lošije kontrole kvalitete vode u boci nego one iz slavine. Pored energetskih troškova proizvodnje, punjenja, pakiranja, skladištenja i transporta vode u boci, prisutan je i trošak koji za okoliš predstavljaju milijuni tona plastike potrebne za proizvodnju boca.
"Najviše koristi od naše opsesije vodom u boci ima industrija pića", ističe Ling. "No, to ništa ne znači ogromnom broju siromašnih ljudi svijeta kojima je pitka voda u najboljem slučaju luksuz, a u najgorem nedostižan cilj", dodao je.
Worldwatch procjenjuje da oko 35-50 posto gradskog stanovništva Afrike i Azije nema odgovarajući pristup pitkoj vodi.
Voda se većinom puni u boce od polietilen-tereftalata (PET), za čiju je reciklažu potrebno manje energije i koji pri sagorijevanju ne ispušta klor u atmosferu. No, došlo je do pada stope recikliranja: u 2005. je u SAD-u reciklirano oko 23,1 posto PET boca u usporedbi s 39,7 posto deset godina ranije.
Voda u boci stoji od 240 do 10.000 puta više od one iz slavine. U dolarima, to znači da takva voda prodavana u većini industrijski razvijenih zemalja stoji 500 do 1.000 dolara po prostornom metru, u usporedbi s 50 centi po prostornom metru u Kaliforniji, gdje je kvaliteta vode iz slavine vrlo visoka.
Svjetska potrošnja vode u boci u razdoblju od 1997. do 2005. više je nego udvostručena, s time da je najveći potrošač SAD, čije stanovništvo je u 2005. popilo gotovo 6,3 milijarde galona (28,6 milijardi litara) vode.