Istraživanje za 2006. obuhvaća analitička izvješća i rangiranje 195 država i teritorija u svijetu, s univerzalnim nizom od 23 pitanja u tri kategorije kojima se ocjenjuje zakonsko, političko i gospodarsko okruženje u kojem djeluju mediji, a na temelju kojih se zemlje boduju od 0 do 100.
Po stupnju u kojem svaka zemlja dopušta slobodan protok vijesti i informacija, njezini mediji ocjenjuju se kao "slobodni" (0 do 30 bodova), "djelomično slobodni" (31 do 60 bodova) i "neslobodni" (61 do 100 bodova).
Hrvatska je u ovogodišnjem izvješću ponovno svrstana među zemlje s "djelomično slobodnim" medijima, kao i većina zemlja bivše Jugoslavije osim Slovenije, te s ukupno 37 bodova dijeli 80. mjesto na ljestvici Freedom Housea s Crnom Gorom i Bolivijom.
Mađarska i Slovenija dijele 39. mjesto s 21 bodom u kategoriji "slobodnih" medija, Srbija je na 84. mjestu s 39 bodova, a BiH i Makedonija dijele 98. mjesto s 45 bodova u kategoriji "donekle slobodnih". Italija je na 61. mjestu s "graničnih" 29 bodova, ali još među "slobodnima".
Hrvatska je zabilježila napredak u odnosu na prošlogodišnje izvješće, kada je s 39 bodova bila na 85. mjestu ljestvice.
Po jedan bod manje dobila je za zakonsko okruženje (9) zahvaljujući ukidanju zatvorske kazne za klevetu, te bod manje za političko okruženje (14), dok je broj bodova za gospodarsko okruženje ostao isti (15).
U regiji "srednje i istočne Europe/bivšeg SSSR", Hrvatska dijeli 10. mjesto s Crnom Gorom. Prva je Estonija, a na začelju je 10 zemalja bivšeg SSSR-a s "neslobodnim medijima".
U analizi stanja medijskih sloboda u Hrvatskoj ističe se da su "mediji i dalje pod utjecajem različitih političkih i gospodarskih interesa".
Napominje se da je izmjenama kaznenog zakona u lipnju 2006. ukinuta zatvorska kazna za klevetu i da je ostavljena samo novčana kazna, te se ističe da vladini dužnosnici povremeno koriste tužbu za klevetu protiv medija. Kao primjer navodi se tužba predsjednika Stjepana Mesića protiv Večernjeg lista zbog članka u kojem se tvrdilo da je nekad surađivao s jugoslavenskom tajnom službom UDBA-om.
"Političko upletanje i nedopušten pritisak na medije i dalje postoje u Hrvatskoj", ocjenjuje Freedom House, a kao primjer navodi slučajeve vladina izbora upravnog vijeća Hine i suspenzije novinara na HRT-u zbog emitiranja proustaški intoniranog govora predsjednika Mesića iz devedesetih.
"U srpnju 2006. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) prosvjedovalo je zbog vladinih imenovanja u savjetodavno vijeće državne novinske agencije Hine sugerirajući da novoimenovanim članovima - uključujući veterinara, tek diplomiranog pravnika i vlasnika tvrtke za politički marketing - nedostaje kvalifikacija te da su u biti politički lakeji", navodi se u izvješću.
"Međutim, vlada je u listopadu 2006. zatražila od parlamenta da raspusti to vijeće, zbog neslaganja s njegovim izborom ravnatelja, a zastupnici su zahtjev ispunili u prosincu", dodaje Freedom House.
Također se navodi da su u prosincu 2006. "dva novinara državne radio televizije HRT privremeno suspendirana jer su emitirala snimku govora predsjednika Mesića iz devedesetih godina u kojem je s naklonošću govorio o fašističkoj prošlosti Hrvatske".
"Novinari u Hrvatskoj i dalje su izloženi fizičkim prijetnjama i nasilju", naglašava se u izvješću, te ističe da osjetljiva tema ratnih zločina te izvješća u kojima se dovodi u pitanje čistoća hrvatske uloge u ratu 1991.-1995. povlače pritisak i zastrašivanje. Primjer su prijetnje smrću koje je doživio osječki novinar Drago Hedl zbog pisanja o ratnim zločinima za koje je optužio lokalne dužnosnike.
Također se spominje i napad gradonačelnika Novalje na novinara Nove TV zbog izvještavanja o nestašici vode na Pagu, prošloga ljeta.
Freedom House navodi da u Hrvatskoj ima oko 140 radio postaja i 15 televizijskih postaja, te da su dvije od tri nacionalne televizije privatne, dok je HRT lider na tržištu. Država je i dalje najveći medijski vlasnik u Hrvatskoj. Mediji se sve više koriste kao sredstvo vlasnika da promiču sve poslovne i političke interese, stoji u izvješću.
Nekoliko uglednih novinara tijekom 2006. izrazilo je zabrinutost da su mediji sve podređeniji interesima moćnih oglašivača koji mogu kontrolirati sadržaj prijeteći povlačenjem svog sponzorstva. Također se napominje da država ne ograničava korištenje inozemnog tiska ili Interneta, kojemu ima pristup oko 30 posto stanovništva.
Na globalnoj razini, izvješće Freedom Housea, na prvo mjesto po medijskim slobodama stavlja Finsku, Island, Belgiju, skandinavske zemlje i članice Europske unije. Sjedinjene Države su na 16. mjestu. Začelje ljestvice pripada Burmi, Kubi, Libiji, Turkmenistanu i Sjevernoj Koreji, koja čvrsto drži posljednje, 195. mjesto.
Ističe se da je najkritičnije nazadovanje zabilježeno u Aziji - posebno Tajlandu, Šri Lanki, Pakistanu, Filipinima i Fiđiju; zatim u Latinskoj Americi - u Venezueli, Argentini, Brazilu i drugim zemljama; uz agresivna nastojanja ruske vlade da dodatno marginalizira nezavisne medije, pojavili su se i planovi da se regulira Internet. Regija Bliskog istoka i sjeverne Afrike doživljava stagnaciju, nakon nekoliko godina umjerenog napretka.
Rezultate godišnjeg izvješća Freedom Housea, široko koriste vlade, međunarodne organizacije, sveučilišni djelatnici te medijske kuće u mnogim zemljama.