Lončarić je govoreći na Kajkavskoj tribini u Zagrebu o "Hrvatskoj kajkavijani danas" podsjetio kako se podravski kajkavski govori dijele na one istočno od Koprivnice, te one koji se govore u sjeverozapadnom smjeru prema Ludbregu i Varaždinu.
"Govori oko Ludbrega i Varaždina najbolje čuvaju starinu", ocijenio je, dodavši kako se u središnjo-zagorskim krajevima oko Bednje jednako dobro čuva starina kao i što se razvijaju i jezične novine.
Govoreći o infiltraciji štokavskih elemenata u kajkavštinu, ocijenio je kako je prodor Madžara u 10 stoljeću u Panoniju razdvojio slavenske govore u Hrvatskoj s onima iz Slovačke i Ukrajine.
"Govor karaševskih Hrvati u Rumunjskoj čuva neke osobine govora, kao neku vrstu veze između hrvatskoga, slovačkog i ukrajinskog jezika", napomenuo je.
Po njegovim riječima u predtursko vrijeme kajkavština se vjerojatno protezala do Požege, graničeći s šćakavskim ekavskim govorima jugoistočno od nje.
Reako je kako su štokavci s Turcima došli na kajkavsko područje te je zbog jezične sličnost došlo do međusobnog preplitanja.
Naveo je kako kajkavskih govora izvan Hrvatske ima još u Austriji, Madžarskoj, Rumunjskoj i Vojvodini. Za razliku od drugih dijalektologa Lončarić smatra kako je zbog naglasnoga sustava i govor Hrvatskoga greba kod Bratislave pripada kajkavskim govorima.
Smatra kako u hrvatskoj dijalektologiji treba još puno raditi na deskriptivnom i leksikološkom području te da treba dovršiti izradbu dijalektološkog atlasa hrvatskoga jezika.
Mijo Lonačarić je rođen 1941. u mjestu Reka kod Koprivnice. Profesor je dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je više knjiga, a među njima i knjige "Kajkaviana & alia", koja je lani objavljena.