Navodeći da je uoči Oluje predstavnicima hrvatskih vlasti rečeno da se Sjedinjene Države neće protiviti oslobađanju okupiranih područja obrana navodi da su za taj američki stav postavljeni uvjeti poštivanja ljudskih prava.
"Obrana namjerava pokazati da su hrvatske vlasti činile velike napore da osiguraju da se američki zahtjevi za poštivanjem ljudskih prava i izbjegavanjem civilnih žrtava ispune", navodi se u verziji za javnost izvorno povjerljivog podneska koji je Gotovinina obrana dostavila Haškom sudu u četvrtak.
U podnesku se navodi da vojni planovi za Oluju nisu finalizirani 31. srpnja 1995. kako to tvrdi tužiteljstvo koje smatra da je tog dana na Brijunima planiran zajednički zločinački pothvat, nego dva dana kasnije na sastanku na kojem je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak kazao kako se mora osigurati da se ništa ne dogodi pripadnicima UNPROFOR-a i da vojna policija "mora spriječiti sav kriminal".
Osvrčući se na rečenicu koju tužiteljstvo na brijunskom sastanku 31. srpnja pripisuje Gotovini da će "otići svi Srbi osim onih koji to ne mogu" obrana kaže da se radilo o obavještajnoj procjeni razvoja stanja nakon početka operacije.
Obrana odbacuje sve navode o zajedničkom zločinačkom pothvatu kao neutemeljene.
Također odbacuje tvrdnje da su u Oluji granatirana civilna područja i kaže da je artiljerija korištena u skladu s važećom američkom vojnom doktrinom i zakonima ratovanja. Obrana navodi da su informacije o neselektivnom granatiranju, na koje se poziva tužiteljstvo, plasirali pripadnici UN-a koji nisu bili obučeni za obavljanje vojnih procjena na terenu.
Navodi se da su Srbi iz tzv. RSK masovno otišli zbog straha kojeg je poticao njihov vođa Milan Martić, kao i temeljem njegovih zapovijedi o evakuaciji, a ne zbog etničkog čišćenja pripisanog optuženom što obrana namjerava dokazati pisanom dokumentacijom tzv. RSK i audio zapisima razgovora drugih srpskih vođa Milana Babića i Mile Mrkšića te svjedočenjem bivše glasnogovornice tužiteljstva Florence Hartmann koja je o tome pisala.
I obrana generala Gotovine, kao i obrane generala Mladena Markača i Ivana Čermaka, odbacila je kao neprihvatljiv politički i vojni kontekst u koji je tužiteljstvo stavilo Oluju ističući da je pravi kontekst bio etničko čišćenje koje su na teritoriju BiH i Hrvatske vodile srpske snage pod vodstvom Beograda, a koji je ispravno opisan u predmetima poput suđenja bivšem vođi hrvatskih Srba Milanu Martiću.
General Gotovina imao je "ključnu ulogu u porazu zajedničkog zločinačkog pothvata kojeg su vodili Milošević, Karadžić, Mladić i Martić" i time učinio ono što međunarodna zajednica nije bila voljna, kaže obrana.
"Dokazi će pokazati da general Gotovina zaslužuje zahvalnost međunarodne zajednice a ne optužnicu za ratne zločine", poručuje njegova obrana u podnesku od 50-ak strana.