Osim poremećaja u bioritmu (jet lag) koji donosi i poremećaja spavanja, do kojega dolazi zbog prijelaza iz jedne u drugu vremensku zonu, javljaju se i drugi poremećaji, a kod nekih osoba i podložnost određenim psihozama.
Znanstvenici sa Liverpool John Moores University smatraju da su za to odgovorni prekinuti san i rad hormona. Rezultate istraživanja objavili su u stručnom časopisu The Lancet.
Oni su izvijestili kako su u razgovoru sa članovima posade zrakoplova nakon tako dugih putovanja ustvrdili da su im kognitivne mogućnosti smanjene te da se kod nekih mogu javiti problemi s mentalnim zdravstvenim stanjem, među kojima kod nekih i kratke psihotičke epizode, odnosno gubitka kontakta s realnim svijetom. Stjuardese su se, među ostalim, žalile na poremećaj menstrualnog ciklusa.
Autori studije, Jim Waterhouse i njegovi kolege ponudili su prijedloge koji bi doveli do manjeg umora i poremećaja bioritma, poput primjerice podnošenja zahtjeva poslodavcu za 'preskakanjem' određenog leta, kako bi se sat u organizmu uspio prilagoditi novoj situaciji. Šalica jake kave ili tjelovježba također se preporučuju kako bi osoba ostala budna kada tjelesne rezerve oslabe. No, znanstvenici su istodobno istaknuli kako ne postoji pravi lijek za sprečavanje jet laga te su upozorili sve one koji koriste melatonin (hormon koji se luči tijekom sna), a čija prodaja nije službeno dopuštena, da ga izbjegavaju, zbog neželjenih nuspojava.
Ukoliko putovanje uključuje prijelaz kroz manje od tri vremenske zone tada će jet lag teško predstavljati problem za većinu putnika. Ukoliko odmor traje kraće od tri dana, pa se organizam ne može naviknuti na novo vremensko razdoblje, najbolje je aktivnosti prilagoditi 'starome vremenu". No, ukoliko putovanje uključuje više od tri vremenske zone i više od tri dana odmora, tada se organizam može naviknuti na funkcioniranje u novoj vremenskoj zoni.
"Ne strahujemo da se kod naših pilota na duge ture psihički problemi češće nego kod ostatka populacije", rekao je glasnogovornik britanske Civil Aviation Authority. Također je rekao kako posada zrakoplova koja prelazi više vremenskih zona vrlo rijetko ima odmor dulji od tri dana zbog čega se prilagođava odmoru u skladu s britanskim vremenom.
Rekao je i da su za posadu britanskih zrakoplovnih tvrtki na snazi iznimno striktna zdravstvena i sigurnosna pravila, među kojima je i klauzula o točnom ograničenju broja sati letenja - u Britaniji ta brojka iznosi maksimalno 900 sati letenja godišnje.