Istraživači Nico Declercq i Cindy Dekeyser s tehničkog sveučilišta Georgia u Atlanti u časopisu Nature objasnili su da je ta struktura savršeno oblikovana kako bi djelovala kao akustični filter koji eliminira zvukove niske frekvencije, poput pozadinskih šumova, a propušta one visoke frekvencije, poput glasova glumaca.
"Nije jasno je li to svojstvo postignuto slučajno ili je projektirano. No bez obzira na razlog Grci i Rimljani, kako nam kaže i Vitruvije, potpuno su bili svjesni posebnosti Epidaura s obzirom da su svugdje ponavljali njegov oblik. Mnogi su iznosili pretpostavke da ta izvanredna akustika ovisi o smjeru vjetra, koji puše od pozornice prema publici, ili o korištenju maski. No to ne objašnjava zašto je još danas moguće tako dobro čuti i na dan bez vjetra", kaže Declercq.
Prema dvojici istraživača objašnjenje je, dakle, u načinu na koji se zvuk odbija od neravnih površina. Godinama je već poznato da se zvučne valove može filtrirati, a neke frekvencije naglašavati, kao što mikroskopski nabor na krilima leptira odbija neke valne dužine svjetlosti.
Declercq i Dekeyser su izračunali da redovi kamenih klupa u Epidauru utječu na zvuk odbijajući ga i otkrili su da pri tome frekvencije ispod 500 Hertza više slabe od ostalih.
"Veći dio zvuka prozvedenog unutar i oko kazališta vjerojatno je bio niske frekvencije, poput šuma krošnji stabala ili žamora publike. No filtriranjem niskih frekvencija poboljšala se čujnost glasova glumaca, premda je teško izračunati utjecaj prisutnosti publike na taj efekt jer ljudska tijela nisu jednaka i složenog su oblika", kažu istraživači.