U Aziji su najugroženije rijeke Jangce, Mekong, Salween, Ganges i Ind, u Europi Dunav, u Latinskoj Americi Rio de La Plata i Rio Grande, u Africi Nil, a u Australiji Murray-Darling.
"Loše upravljanje i neprikladna zaštita prirodnih područja ne omogućuju nam da budemo sigurni da će rijeke i dalje teći", upozorava se u izvješću WWF-a objavljeno je prigodom Svjetskog dana voda 22. ožujka.
"Ako se ništa ne poduzme, izbijat će sve više sukoba za pristup vodi", upozorava Jamie Pittock, direktor globalnog programa WWF-a za slatku vodu.
Zbog pretjeranog korištenja vode za poljoprivredu i piće "Rio Grande i Ganges mogli bi potpuno presušiti", tvrdi WWF.
Ind ugrožava globalno zagrijavanje jer se u tu rijeku tope himalajski ledenjaci. Porast temperatura ugrožava ribolov, izvore i mir na području Nila i Viktorijina jezera, upozorava WWF.
Mekong je žrtva pretjeranog izlova ribe, a Jangce guši industrijalizacija duž obala.
Za Rio de la Plata, Dunav i Salween najveću opasnost predstavljaju brane i infrastruktura za plovidbu.
"Vlade zabrinute zbog smanjenja izvora vode do kojeg je došlo zbog klimatskih promjena, grade sve više brana kako bi stvorile što više zaliha, a time se troši još više voda rijeka i stvaraju dodatni ekološki problemi", upozorava Pittrock.
Usto, brojne vlade žele izgraditi hidroelektrane kao izvore čiste energije, što još jednom blokira riječni tok i uništava ribe, dodaje.
Korištenje slatke vode povećava se dva puta brže od stanovništva, što znači da će 2025. više od 60 posto ljudi živjeti u područjima u kojima će vladati nestašice vode, procijenio je Institut za okoliš u Stockholmu.
"Izvješće ocrtava do koje mjere neobuzdani razvoj prijeti sposobnosti prirode da zadovolji naše sve veće potrebe", zamjećuje Pittock.