U članku objavljenom u zadnjem broju njemačkog časopisa "Psi", znanstvenica iznosi kako su te životinje naučile mnoge nijanse u načinu lajanja kada je riječ o komunikaciji, tijekom proteklih 14.000 godina otkako su ih ljudi pripitomili.
"Neke moderne pasmine poput primjerice terijera ili ovčara, posjeduju širok spektar laveža čija je svrha bolja komunikacija s čovjekom", rekla je dr. Feddersen.
Vukovi, bliski rođaci pasa, rijetko laju, a starije se pasmine, poput samojeda i aljaškog malamuta, kada je riječ o lajanju ponašaju slično vukovima.
"No, zvuci što ih proizvode psi djelotvorniji su od tjelesnih signala kojima se služe vukovi", smatra dr. Feddersen. "Daj mi jesti!" - zahtjev je koji vlasnici modernih pasa prepoznaju u lavežu svojih ljubimaca. Visoki tonovi u psećem lavežu kombinirani s brzim mahanjem repa i spuštenim donjim dijelom tijela znače: "Igraj se sa mnom!". Duboki lavež u kombinaciji s visoko uzdignutim repom i podignutim ušima znači: "Kloni me se!"
Znanstvenica smatra da je vrlo korisno kada vlasnici pasa ili oni koji to nisu uspijevaju razumjeti nijanse psećeg jezika, radi bolje komunikacije s ljubimcima, odnosno, potencijalne opasnosti od određenih pasmina.