Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je 17. ožujka 1967. u tjedniku "Telegram" nakon što je tekst oblikovan u Matici hrvatskoj i nakon što su ga potpisale mnoge hrvatske znanstvene i kulturne ustanove i pojedinci.
"Objavljivanje toga dokumenta kojim se tražio ravnopravni položaj hrvatskoga jezika u ondašnjoj federaciji odmah se pretvorio u prvorazredan politički događaj", kaže autorica izložbe Marina Škalić, arhivska savjetnica.
Izložba će na osnovi izvornih dokumenta tadašnjih vlasti, kao i društveno-političkih organizacija, rasprava, zaključaka i odluka, kako dodaje, pokazati način na koji se tijekom ožujka i travnja 1967. na svim republičkim razinama provodilo političko nasilje.
Pojava Deklaracije kao poticaja, ne samo na području jezika, nego i cjelovitog kulturnog, javnog i političkog života, smatra se kao stvarni početak Hrvatskog proljeća.
Silovita reakcija koja je uslijedila protiv Deklaracije, njezina duha i značenja, zajedno s različitim metodama političkog ušutkavanja i onemogućavanja njezinih začetnika i potpisnika, podsjeća autorica izložbe, trebala je odmah u korijenu sasjeći svaku ideju nacionalne emancipacije.
Protudeklaracijska kampanja, kojom je upravljao i dirigirao Savez komunista, provedena je kroz sve službene forume i institucije, a posebice je bila orkestrirana širokom akcijom u medijima.