Slobodan Milošević na vlast je došao 1987. godine, nakon čuvene 8. sjednice na kojoj se obračunao sa svojim dotadašnjim prijateljem i kumom, predsjednikom Srbije Ivanom Stambolićem, a na vlasti je ostao sve do predsjedničkih izbora 2005. godine i iznuđene predaje vlasti, uslijed velikih demonstracija u Beogradu, 5. listopada 2000. godine.
Godine njegove vladavine obilježila su četiri izgubljena rata "u kojima Srbija nije sudjelovala", kako je to stalno tvrdio: kratkotrajni rat u Sloveniji 1991. godine, rat u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, u BiH od 1992. do 1995. godine i sukobi na Kosovu koji su kulminirali intervencijom zemalja NATO-a 1999. godine, te je Miloševića, zbog brojnih zločina koje su u tim zemljama počinile srpske snage, vlada Zorana Đinđića izručila Haškom sudu 28. lipnja 2002. godine, gdje je umro tijekom suđenja tako da presuda nije stigla biti donesena.
Godine njegove vlasti, koju je uglavnom dijelio s radikalima Vojislava Šešelja, obilježile su i najveća inflacija u povijesti 1993. godine, potpuno osiromašenje građana uslijed sankcija, općeg urušavanja gospodarstva i financijskog sloma bankarskih institucija, bogaćenje kriminalnog sloja i Miloševićevih poslušnika te izvlačenje novca u strane banke (samo Miloševićevo bogatstvo procijenjeno je na pet milijardi dolara), brojna politička ubojstva (Ivan Stambolić, novinar Slavko Ćuruvija, pokušaji atentata na Vuka Draškovića), bujanje kriminalnih klanova i stalni prosvjedi oporbe i građana, koji su najžešći bili u ožujku 1991. i u nekoliko mjeseci 1996. i 1997. godine, da bi kulminirali u listopadu 2000. godine zbog toga što Milošević nije želio priznati pobjedu Vojislava Koštunice na izborima za predsjednika SR Jugoslavije.
Godinu dana nakon njegove smrti i više od šest godina od pada njegovog režima, Miloševićevo naslijeđe je ipak još vrlo prisutno u Srbiji, što pokazuje i činjenica da je - usprkos predviđanjima brojnih analitičara - njegova stranka preživjela brojne raskole i, nakon što je u parlamentu protekle tri godine podržavala manjinsku vladu Vojislava Koštunice, prešla izborni prag na parlamentarnim izborima 21. siječnja ove godine.
Osim toga, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. godine nova vlast, predvođena premijerom Koštunicom, odustala je od bilo kakve pomisli na lustraciju (usprkos usvojenom Zakonu o lustraciji), pa su tako u javnom životu i na dužnostima i dalje prisutni brojni ljudi iz njegove nomenklature.
Isto tako, usprkos brojnim optužbama, protiv Miloševićeve udovice Mirjane Marković - koju se dovodi u vezu s ubojstvom Ivana Stambolića i Slavka Ćuruvije - u Srbiji se vodi tek postupak zbog zloupotrebe u dodjeli stana dadilji njenog sina Marka Miloševića, protiv kojega također niti jedan od brojnih kaznenih postupaka nije završen, usprkos tome što su - o čemu se tek danas doznaju detalji - i sin i majka godinama bili uključeni u šverc cigareta međunarodnih razmjera.
Mlađi Milošević zemlju je napustio odmah nakon smjene oca, dok je Markovićeva otišla 23. veljače 2003. godine i oboje se nalaze u Moskvi, gdje je - kako tvrde mediji - Marko Milošević kupio vilu u ekskluzivnom naselju Barviha, dok kćerka Marija Milošević živi na velikom imanju u Crnoj Gori, nakon što je u Beogradu prodala radio-stanicu "Košava", koju je stekla zahvaljujući prezimenu.
Nitko od obitelji, inače, nije prisustvovao prošlogodišnjem pogrebu, usprkos tome što su vlasti privremeno povukle tjeralicu za Markovićevom, raspisanu zbog neodazivanja pozivima suda. Miloševićev pogreb organizirala je njegova stranka i udruženje "Sloboda", koje je osnovano za pomoć Miloševićevoj obrani pred Haškim sudom.
Slobodan Milošević pokopan je ispod lipe u dvorištu kuće njegove supruge Mirjane Marković u Požarevcu.