Romano u rubrici odgovora na pitanja čitatelja u kojoj tumači i komentira aktualna politička događanja objašnjava kako je talijanski predsjednik govorio Talijanima izbjeglim iz Istre i Dalmacije koji su se godinama osjećali izoliranim i zanemarenim te ih je želio uvjeriti da Italija nije zaboravila njihovu tragediju.
"Moguće da ga je njegov poseban položaj (bivšeg komunista na čelu države) naveo da u govor uključi određeni žar te da kaže koju riječ više od potrebnog. No ne možemo očekivati da drugi, preko granice, njegove izjave (plan pripajanja, krvoločni bijes, etničko čišćenje) na isti način prihvate njegove riječi kao u Italiji", upozorava Romano čitatelja koji je zatražio njegovo mišljenje o sporu Zagreba i Rima.
"Stavite se na trenutak u položaj Stjepana Mesića, predsjednika Hrvatske. Čelnik je države koja je naslijedila, nakon raspada Jugoslavije, jedan dio teritorija koje je Italija izgubila i iz novina doznaje da njegov susjed u Quirinaleu smatra taj događaj nacionalnom tragedijom", napominje Romano.
Romano ističe da u Napolitanovom govoru doista nije bilo revanšističkih teza te da Osimski sporazumi nisu spomenuti ali, napominje, "Hrvatska želi ući u Europsku uniju i zna da je naše stajalište u najosjetljivijim fazama pregovora odlučujuće". "Je li moguće da Italija vreba priliku da iznese neki teritorijalni zahtjev? Mi poznajemo naše čelnike i znamo da ta pretpostavka malo realna. No moguće je da Zagreb ima taj strah i da su ga Napolitanove riječi pojačale", napominje komentator milanskog lista.
"Prva Mesićeva izjava poslužila je da upozori Europu i stavi do znanja da Hrvatska ne bi prihvatila otvaranje rasprave o granicama iz Drugog svjetskog rata", piše Romano te napominje da je Slovenija, koja je već u Uniji i stoga ima manje razloga za brigu, reagirala mirnije.
"Druga je hrvatska izjava došla kada je Stipe Mesić uvidio da je pretjerao a Massimo D'Alema u razgovoru s hrvatskim veleposlanikom vjerojatno umirio Zagreb glede namjera talijanske vlade. Na toj je točci svatko rekao svoju i slučaj je zaključen. No i iz zaključenih slučajeva mogu se izvući korisne pouke. Ja bih izvukao dvije. Na prvom je mjestu dobro sjetiti se da izjave dane u kući, za unutarnju uporabu, mogu, kada ih čita druga zemlja, omogućiti različita tumačenja. Na drugom mjestu slučaj potvrđuje da su dani sjećanja osjetljivi instrumenti koje se u Italiji i drugdje pretjerano koristilo. Protivno sadašnjim idejama, preveliki teret prošlosti može zakomplicirati međunarodne odnose i otežati projektiranje budućnosti", zaključuje Romano.