Otvoren 1946. u Narodnom domu muzej prima godišnje gotovo 15.000 posjetitelja, među kojima brojne turiste kojima osim biblioteke za studente i znanstvenike, nudi na uvid fotografije, faksimile, novinske članke, audiovizuelni materijal i zbirku skulptura koje prikazuju Lenjina u različitim materijalima (čak i od riže).
U muzeju, koji se financira Zakladom finsko-ruskog prijateljstva, čuva se i pisaći stol na kojem je Lenjin u Finskoj napisao "Državu i revoluciju", a dio izložbe posvećen je njegovim odnosima s Finskom kamo je Lenjin izbjegao pred policijom cara Nikolaja II. od 1905. do 1907., te 1917. godine.
Ustanova čuva i kopiju dokumenta s Lenjinovim potpisom kojim Sovjeti priznaju finsku neovisnost 1917.
"Lenjin je bio za samoodređenje naroda. Nije nikada želi anektirati Finsku, tvrdi ravnatelj institucije Aimo Minkkinen, doktor filozofije i bivši član Finske komunističke partije koji sebe smatra "marksistom i lenjinistom, ali ne staljinova tipa".
Postav finskog muzeja obogatio se otvaranjem arhiva u Moskvi nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., no izvor je presušio kad je predsjednik Vladimir Putin prekinuo dotok novih izložaka.
Lenjinov muzej u kojem posjetitelji mogu nabaviti neizbježne suvenire poput majica, medalja, bedževa s Lenjinovim i Marxovim likom, posjetili su nekada sovjetski predsjednici Hruščov, Brežnjev te posljednji Gorbačov. Danas je česti posjetitelj kineski veleposlanik u Finskoj.
Finska je platila visoku cijenu (aneksija njezinih teritorija, goleme ratne štete) za gubitak dva rata sa sovjetskom Crvenom armijom (od 1939. do 1944.). K tomu je oko 20.000 Finaca umrlo u Staljinovim logorima. Iako su je Rusi okupirali od 1809. do 1917., u doba Sovjetskog Saveza Finska nije pretrpjela okupaciju, za razliku od triju baltičkih država.