Turk je docent francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, te publicist koji se sa člancima političke ili povijesne naravi povremeno javlja u dnevnom tisku, te u časopisu Ampak koji je blizak Pokretu za republiku ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, te u glasilu Odmev Slovenske pučke stranke (SLS).
U podužem članku u kojemu među ostalim navodi da su Kardelj i Kidrič, slovenski političari-komunisti u okviru jugoslavenske pregovaračke delegacije na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1947. "na kojoj su postavljeni temelji slovenske zapadne granice", djelovali "kao amateri" jer su "podcijenili svjetska zbivanja i precijenili svoju ulogu u njemu" i da su plašili zapadne saveznike Titovom Jugoslavijom "kao smrtno opasnim neprijateljem", što je dovelo do gubitka teritorija na kojemu su u Italiji živjeli Slovenci.
Kardelj i Kidrič djelovali su nezgrapno i nespretno na osjetljivom diplomatskom parketu, Turkova je teza.
"Tako je Slovenija izgubila Trst i Goriziju i Julijsku krajinu, ako se ograničimo samo na ono bitno. Taj gubitak je nepovratan, a ide na račun obiju država u našem susjedstvu. Hrvatska je time zadržala Istru, Rijeku i Kvarner, a Italija je ponovo dokazala da gubi u ratovima i pobjeđuje na mirovnim konferencijama", navodi Turk u svom prilogu za mariborsku Večer.
"U tom smislu je polemika o fojbama koja se ponavlja svake godine dobra retorička bravura kojom Italija i Hrvatska sa sebe skidaju povijesnu krivnju koju imaju na račun Slovenije", navodi Turk koji dodaje da je recentna polemika hrvatskog i talijanskog predsjednika u tom smislu "uspjela sakriti bit spora i povijesnu dimenziju tragedije".
"Nešto od tog grizodušja talijanski je predsjednik uspio prikriti i pred domaćom javnošću. Jedan od gubitnika je naime i Trst koji je, odsječen od svog slovenskog zaleđa, tijekom desetljeća odumro, ocjenjuje Turk, dodajući da je nekadašnju vitalnost tom gradu davalo upravo "slovensko zaleđe", kada je Trst, kako kaže, bio jedan od najjačih gradova staroga svijeta.
Turk u rekapitulaciji svog povijesnog osvrta primjećuje da danas neki slovenski političari, pri čemu spominje Marjana Podobnika i Danijela Starmana, svojim javnim nastupima i željom da se istaknu u medijima, također djeluju diplomatski nespretno (podsjećajući na Kardelja i Kidriča), ali s druge strane opet podsjećaju Slovence na "šutnju kojom se je uz nedavne jubileje uvila slovenska država.
No, radi se, navodi Turk, o "klaunima" koji nisu nanijeli veću štetu, a slovenska je politika sa svoje strane zapravo šutnjom dala do znanja što o tim pitanjima misli i "jasnijeg odgovora ne može dati" nego "čekati da završi borba pijetlova", tj. polemika između talijanskog i hrvatskog predsjednika.
No, Slovenija se mora truditi u tom pravcu da postane razvidno tko je "pijetao".
"Treba mnogo napraviti da dođe do toga da pijetao bude i viđen kao pijetao. I u tom smislu mi Slovenci niti u slučaju arbitraže ne možemo još jednom žrtvovati ono što smo već žrtvovali za zapadnu granicu. U trilateralnom sporazumijevanju i Italija i Hrvatska moraju razumjeti da Slovenija ima u najpregnantnijem značenju te riječi pravo na svoj prostor u Piranskom zaljevu i uz Dragonju. A to je značenje svega onoga što smo izgubili, to je značenje žrtve", zaključuje Boštjan M. Turk.