Birači će odgovarati na pitanje slažu li se s time da se izazvani prekid trudnoće prestane smatrati kažnjivim djelom ako je obavljen na zahtjev žene u deset prvih tjedana trudnoće i u zdravstvenoj ustanovi kojoj je to zakonom dopušteno.
"Tajni pobačaj je sramota za zemlju", ustvrdio je premijer Jose Socrates (socijalist) aludirajući na praksu opasnih zahvata što se obavljaju nestručno, po sumnjivim lokacijama i u nehigijenskim uvjetima te su opasni za zdravlje žene.
Socrates je ocijenio da bi još jedna pobjeda "ne", kao na referendumu o istoj temi održanome 1998. godine, naškodila ugledu "modernog i konkurentnog Portugala".
"Žena je ta koja treba odlučiti", istaknula je zastupnica socijalista Maria Belem Roseira i poručila "Kažnjavanje pobačaja pripada društvu iz drugog vremena koje društvene probleme riješava represijom te kažnjivim umjesto socijalnim mjerama".
Ankete su pokazale da je pretežito ruralni Portugal sklon glasati "ne", a tehnokrati u Lisabonu podržat će nekažnjavanje.
Utjecaj Katoličke crkve snažan je u Portugalu i svećenici, nerijetko glavni obiteljski savjetnici, prenosili su zadnih mjeseci poruku o "obrani života od koncepcije smrti".
Crkva je pozivala vjernike na preispitivanje savjesti, pobačaj nazvala "gnusnim zločinom" i "napadom na civilizaciju" te "ubojstvom", a ponegdje se prijetilo vjernicima da će biti izopćeni podrže li liberalizaciju.
Glasnogovornik pokreta "Zajedno za život" Atonio Pinherio osuđuje lažni modernizam koji zagovara "da" pobačaju te ističe da "Postoje dvije zemlje, mala zemlja ljudi koji po novinarma raspravljaju o temama kao što su istospolne bračne zajednice i stvarna zemlja radnih ludi, koji vole povremeno popiti i imati djecu".
Prema podacima Udruga za obiteljsko planiranje 18.000 Portugalki obavilo je ilegalni pobačaj u 2005., a 350.000 je to učinilo barem jednom u životu.
Od 1998. godine, kada se 50,07 birača izjasnilo protiv kažnjavanja prekida trudnoće, prema 48,28 posto onih koji su glasali "za", 30 žena je bilo suđeno, a 14 i osuđeno na zatvorske kazne jer su pobacile.
Oko 1.000 prekida trudnoće obavlja se prosječno u dvije godine u javnim bolnicama, prema podacima ministarstva zdravstva. Prekid trudnoće je dopušten u slučaju da je ugrožen život majke, u slučaju urođene malformacije ploda te u slučaju silovanja.