Msgr. Bogović je na tribini Hrvatskoga društvo katoličkih novinara ocijenio kako se unatoč pretpostavci da bi javno mišljenje i sudski pravorijek trebali biti ispravni događa da netko može biti u javnosti krivo osuđivan i sudski krivo procesuiran.
"Bilo je mnogo ljudi koje su osudili i javno mnijenje i postojeći zakoni," rekao je Bogović dodavši kako se javno mnijenje može krivo informirati, a zakoni se mogu loše napisati ili krivo tumačiti.
Ustvrdio je kako se na slučaju Stepinca može vidjeti ne samo kako se to njemu dogodilo, nego kako se to događalo i prije i kako se to događa i danas.
"Stepinac je osuđivan zbog jasnih osobnih stajališta, zbog tog što je bio za samostalnu hrvatsku državu te zato što je bio prvi čovjek Crkve u Hrvatskoj", rekao je te dodao kako je onima koji su ga sudili smetala ideja samostalne hrvatske države.
Po njegovim riječima kriminalizacija, sustavno blaćenje osobe, hrvatske države i katoličke Crkve očitovalo se u mijenjanju prošlosti, metodama isticanja fragmenta koji se proširivao na cijelu osobu, državu i Crkvu, individualizacijom krivnje te proizvodnjom javnoga mišljenja. "U te je metode spadalo i kidanje veza uzroka i posljedica. Tako se danas može čuti da se ne može suditi za agresiju jer taj pojam ne postoji u pravnoj terminologiji Međunarodnog suda", rekao je.
Bogović je ocijenio kako su oni koji su nametali te okvire znali da Stepinac nije zločinac. Takva slika bila im je potrebna da diskvalificiraju Stepinčevu osobu i njegovu sliku o postojećim prilikama i događajima, dodao je.
"Stepinčeva obrana temeljila se na savjesti i legitmnoj želji naroda, a istočni grijeh zagrebačkoga nadbiskupa pred njegovim neprijateljima bio je u stavu da hrvatski narod ima pravo na svoju državu", kazao je.
Pozvao je vjernike da Stepinčev život ugrađuju u svoje pamćenje. Na taj ćemo način se sve ono dobro iz naše prošlosti ne samo sačuvati nego i čuvati da ga nitko ne zaprlja, dometnuo je.