Zahtjev za rehabilitaciju Andrije i Olge Hebrang, kako je danas potvrdio, podnio je njihov sin Branko preko beogradskog odvjetnika Dragoljuba Todorovića na temelju Zakona o rehabilitaciji, koji je lani donesen u Srbiji.
Tim zakonom mogu se rehabilitirati osobe koje su bez sudske ili administrativne odluke ili takvim odlukama lišene iz političkih ili ideoloških razloga života, slobode ili nekih drugih prava od travnja 1941. do travnja 2006.
U zahtjevu se tvrdi da su optužbe protiv Hebranga politički montirane i bez dokaza. Osim rehabilitacije traži se da se utvrdi i priopći točan datum njegove smrti i mjesto gdje je pokopan.
Andrija Hebrang (1889.-1949.) uhićen je u svibnju 1948. i zatvoren u beogradsku Glavnjaču. Protiv njega istragu je vodio general Mile Milatović, koji je prije pedeset godina o tome objavio knjigu navevši da je u zatvoru počinio samoubojstvo. U to vrijeme bila je to jedina informacija o Hebrangovoj sudbini. Postoje, međutim, dokazi da nije mogao počiniti samoubojstvo vješanjem o radijator, kako to tvrdi njegov istražitelj, jer u to vrijeme u zatvoru nije bilo radijatora.
Drži se da je Hebrang do sredine 1949. bio živ, a onda odveden iz zatvora i umoren. Obitelj, međutim, nikad nije obaviještena o smrti Andrije Hebranga, niti su vraćene njegove osobne stvari, a do danas nije poznato ni mjesto njegova pokopa.
Dan poslije Hebrangova uhićenja, uhićena je i njegova žena i troje djece, koji su internirani u beogradskoj Durmitorskoj ulici. Olga Hebrang osuđena je na 12 godina zatvora, a nakon što su djeca prebačena u Zagreb, gdje je brigu o njima preuzela Hebrangova sestra, i ona je zatvorena u Glavnjaču. Olga je u zatvoru provela osam i pol godina.
Deklaracijom Hrvatskog sabora 1992. Hebrang je proglašen "nevinom žrtvom komunističke represije" i politički je rehabilitiran.