Wei Hui (1973.) postala je popularna nakon što je objavila svoj prvi poluautobiografski roman "Šangaj baby", koji je 1999. zabranjen i uništen u Kini "zbog pornografije i slavljenja zapadne kulture". Taj roman je zatim postao svjetski bestseler i prodan je u šest milijuna primjeraka, preveden na 34 jezika i objavljen u 45 zemalja.
U romanu s istovjetnom strašću i otvorenošću, poput svog idola Henryja Millera, Wei Hui opisuje strast za materijalnim dobrima i tjelesnim užicima te dekadentni životni stil jedne "baby" iz Šangaja.
Roman "Vjenčanje s Buddhom" smatra se nastavkom autoričina prvog romana, a kritičari ga uspoređuju sa serijom "Seks i grad". U Kini je dopušteno njegovo objavljivanje, ali je autorica morala promijeniti naslov, izbaciti opise seksa i dijelove o svojim kolegama.
Wei Hui od svoje osme do jedanaeste godine živjela je u budističkom samostanu, gdje je bio smješten njezin otac, istaknuti časnik u kineskoj vojsci. Nakon studentskih nemira 1990. bila je u prvoj generaciji studenata koji su bili prisiljeni proći godinu dana obvezne vojne škole. Strogi odgoj zamijenila je studijem kineske književnosti i jezika na elitnom sveučilištu Fudan u Šangaju. U 21. godini objavila je svoju prvu kratku priču, nakon čega su uslijedile četiri zbirke priča. Diplomirala je 1995. i neko vrijeme radila kao novinarka i urednica na televiziji u Šangaju. Nakon svjetskog uspjeha romana "Šangaj baby", početkom novog milenija, Wei Hui preselila se u New York.