Brojne hipoteze smjenjivale su se u objašnjenju smrti, 5. svibnja 1821. na otoku Sv. Helena, bivšeg 51-godišnjeg cara: trovanje arsenom, rak želuca, revnost liječnika koji su opetovano provodili ispiranje želuca što je moglo dovesti do srčanih smetnji.
Isključujući mogućnost trovanja, kao i švicarski istraživači 2005., američki patolozi podupiru tezu o raku želuca.
Po pisanju znanstvenog časopisa Nature Clinical Practice, povišena koncentracija arsena pronađena u Napoleonovoj kosi mogla bi se objasniti običajem vinogradara tog vremena da bačve čiste tom supstancom, što otkriva kako je car bio veliki ljubitelj vina.
Zastupajući tezu o raku želuca, Robert Genta sa sveučilišta u Dallasu, i njegova ekipa, oslanjaju se na izvješće autopsije koje su sastavili osobni Napoleonov liječnik Francesco Antommarchi i engleski liječnici.
Uzevši u obzir izvješće autopsije, Napoelon je imao rak želuca u poodmaklom stadiju, pa čak i danas, "pacijenti s tolikim tumorima imaju loše izglede", nastavljaju istraživači.
"Da je bivši car oslobođen ili pobjegao sa Sv. Helene prije 1821.", njegovo bi ga stanje "spriječilo da ponovno odigra značajniju ulogu na poprištu europske povijesti", ocijenili su američki znanstvenici.