Obavještajno izvješće, koje je sastavljeno u listopadu 1995., a deklasificirano još u ožujku 2004. godine, izradila je 19. listopada 1995. Međuagencijska radna skupina za Balkan, u kojoj su osim CIA-a bile i američka Vojno obavještajna agencija (DIA), te Nacionalna sigurnosna agencija (NSA), čije oznake izvješće nosi.
U dokumentu, koji ima 10 stranica, navodi se 26. ožujka 2004. kao datum objavljivanja, odnosno skidanja oznaka tajnosti, no ono je na web stranici CIA-e postalo dostupno javnosti tek zadnjih dana prosinca 2006.
Na pitanje o vremenu objave dokumenta glasnogovornica CIA-a izjavila je u ponedjeljak za Hinu kako je izvješće "objavljeno krajem prošle godine, kada je CIA u sklopu redovite periodične revizije učinila dostupnim javnosti tisuće dokumenata koji su ranije bili označeni kao povjerljivi".
Od trenutka ukidanja tajnosti dokumenta do stavljanja na uvid javnosti protekla su 33 mjeseca, no glasnogovornica je objasnila kako se događa da dokumenti budu deklasificirani, ali sadrže neke greške pa zbog toga nisu stavljeni na web stranicu.
"Radi se o periodičnoj reviziji dokumenata, koja se obavlja automatski i nije neuobičajeno da prođe dosta vremena od ukidanja oznaka tajnosti za neki dokument do njegovog stvarnog stavljanja na uvid javnosti", rekla je glasnogovornica CIA.
Napomenula je kako je u agenciji praksa da se glasnogovornici navode samo po funkciji, bez imena i prezimena.
U izvješću CIA iz 1995. Tomislava Merčepa predstavlja se kao "hrvatskog parlamentarca i bivšeg paravojnog zapovjednika, za kojeg se rašireno vjerovalo, čak i u krugovima hrvatske Vlade, da je izravno odgovoran za teška kršenja ljudskih prava i druga nezakonita djela tijekom rata za otcjepljenje Hrvatske 1991."
Nakon 1991., pojavile su se brojne optužbe za zločine koje je počinio Merčep ili oni koji su bili pod njegovim izravnim nadzorom, navodi se u izvješću te dodaje kako su neke od tih optužbi potvrdile međunarodne organizacije ili preživjeli svjedoci.
"Usprkos tome, hrvatska Vlada, očito strahujući od podrške Merčepu među utjecajnim desničarskim političkim čelnicima i njegovim bivšim postrojbama, izbjegavala je istražiti optužbe ili poduzeti nešto da ograniči njegov utjecaj", ističe se u izvješću.
"Merčep je počeo dobivati na važnosti 1991. kada je, po nalogu HDZ-a, organizirao prvu postrojbu od 2.000 dragovoljaca za borbu za hrvatsku neovisnost. Tijekom iste godine, dok je bio tajnik za narodnu obranu zadužen za Vukovar, on je navodno počinio ili naredio brojne zločine, uključujući mučenja, ubojstva i nestanke tisuća etničkih Srba u Vukovaru, Pakračkoj Poljani, Gospiću i Zagrebu", stoji u izvješću CIA-e.
Hrvatski novinarski izvori navode kako je Merčep bio uključen i u ratno profiterstvo i prodaju oružja na crnom tržištu, dodaje se.
U dijelu izvješća koje se odnosi na "Merčepove navodne zločine", glavnina optužbi koncentrirana je u razdoblju od 9. rujna 1991. i 29. ožujka 1992.
"U posljednjih nekoliko godina, pojavila su se izvješća preživjelih, međunarodnih organizacija za ljudska prava i tiska, koja indiciraju da se tijekom tog razdoblja vjerojatno dogodilo sustavno ubijanje Srba".
Najteže optužbe protiv Merčepa odnose se na Pakrac i Pakračku Poljanu,
gdje su, prema pismu organizacije Helsinki Watch 1992. hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, navodno zabilježene masovne likvidacije civila i zarobljenih boraca, mučenje i zlostavljanja zatočenika, nestanci i uništavanje privatne imovine.
"U izvješćima zapoadnoeuropskog tiska procjenjuje se da je u jesen 1991. oko 75.000 Srba protjerano i više od 180 srpskih sela uništeno, a oko 3.000 Srba je nestalo na tom području", nastavlja se u izvješću CIA-e.
Spominju se svjedočenja o likvidacijama najmanje 24 civila u okolici Pakraca te se navodi kako su 1993. istražitelji UN-a identificirali masovne grobnice na tri lokacije kraj željezničke postaje u Pakracu, od kojih su iz dvije uklanjana tijela prije nego se mogla izvršiti ekshumacija i posađena stabla, prema službenom izvješću UN-a.
"Istražitelji vjeruju kako je treća lokacija, do koje su hrvatske vlasti uskratile pristup, mogla sadržavati do 1.700 tijela", navodi CIA.
U Gospiću su 16. listopada 1991. Merčepove snage uhitile 150 Srba. Tijela 24 od tih uhićenih vraćena su obiteljima u siječnju 1994., a ostali se vode kao nestali, nastavlja se u izvješću, uz pozivanja na indicije iz "balkanskog i zapodnoeuropskog tiska".
Kada je riječ o Vukovaru, optužbe za zločine temelje se uglavnom na izjavama Srba protjeranih s tog područja u listopadu 1991., kao i na pisanju srpskog i hrvatskog tiska. Navodi se kako su dužnosnici krajinskih Srba u studenom 1991., nakon okupacije Vukovara, izvijestili UN o pronalasku nekoliko masovnih grobnica srpskih civila.
Također se citiraju izvješća hrvatskog tiska o sadržaju povjerljivog pisma koje je predsjedniku Tuđmanu 1993. uputio bivši vladin povjernik za Vukovar, sumnjičeći Merčepa da je imao ključnu ulogu u zločinima na tom području.
Među ostalim zločinima koji se povezuuju s Merčepom, izvješće CIA-a spominje ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu 7. prosinca 1991., otmice i likvidacije Miloša Ivoševića i Stevana Brajenovića, te otmicu i nestanak Ine Zoričić-Nuić, čelnice HSP-a u Kraljevici.
U izvješću se navodi kako je Merčep, unatoč raširenim optužbama, 1992. unaprijeđen u pomoćnika ministra unutarnjih poslova, te kako su pokušaji istraga i uhićenja osujećeni intervencijama njegovih nadređenih i saveznika.
CIA citira i izvješća tiska o tome kako je Tuđman istjerao Merčepa iz unutranjeg kruga HDZ-ova vodstva, rekavši kako u HDZ-u nema mjesta za pojedince Merčepove reputacije, unatoč "vrijedne ratne službe".
"Zagreb će vjerojatno i dalje izbjegavati poduzimanje bilo kakvih ozbiljnih akcija protiv Merčepa i umanjivat će njegove veze s vladom, u nadi da će se s njegovim rijetkim pojavljivanjem smanjiti interes za njegov slučaj. Zagreb bi vjerojatno promjenio staljalište, jedino da je suočen s konkretnim dokazima Merčepove uloge u zločinima, zajedno sa snažnim međunarodnim pristiskom da ispravi nepravda tih zločina", zaključila je CIA 1995.