ŠV 28.XII.-NZZ- ZAGREB UZALUD MOLI BEOGRAD?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 28. XII. 2000. Teško približavanje Zagreba Beogradu "Beograd sa svim državama nastalima na području bivše Jugoslavije održava diplomatske odnose: sa Slovenijom, Makedonijom, Hrvatskom i od nedavno i s Bosnom i Hercegovinom. Ipak o normalizaciji odnosa ponajprije u slučaju Bosne i Hrvatske nema ni govora. Hrvatska i Savezna republika Jugoslavija koja se sastoji od Srbije i Crne Gore, još su 1996. razmijenile veleposlanike i otvorile konzulate. No proces hrvatsko-srpskog približavanja ni poslije političkog obrata u Beogradu nije nadišao zvučne riječi i izjave nakana. Za Hrvatsku prema podacima glasnogovrnika ministarstva vanjskih poslova Gorana Rotima i dalje postoji niz problema o kojima treba pregovarati s Jugoslavijom. On ipak naglašava da njihovo rješavanje nije preduvjet za poboljšanje odnosa. U jednom memorandumu hrvatske vlade iz listopada ustraje se na tomu da normalizacija bilateralnih odnosa ovisi o daljnjoj demokratizaciji u Jugoslaviji. Otvorena pitanja, ponajprije ona proizišla iz raspada Jugoslavije i 'napadačkoga rata' na Hrvatsku, zahtijevaju primjenu suvremenih demokratskih standarda. Među otvorena pitanja u katalogu od ukupno jedanaest točaka pripada i uređenje pravnog nasljeđa. Na tom bi se području prema Rotimovim prosudbama najprije mogao postići napredak, jer je Beograd odustao od ranijeg stajališta po kojemu je nova Jugoslavija jedina pravna nasljednica stare. Jedan od najvažnijih zahtjeva Zagreba je suradnja Beograda s UN-ovim sudom u Haagu i izručenje optuženih ratnih zločinaca, ponajprije Miloševića. No novi jugoslavenski predsjednik Koštunica tom pitanju ne pridaje prioritet, jer u njemu ne vidi nikakvu opasnost za demokraciju u svojoj zemlji. I Zapad je do sada zatvarao oba oka i govori o nužnosti političke konsolidacije u Srbiji. Najava Beograda iz studenoga da će opet otvoriti ured UN-ovoga suda u Beogradu, zatvorenoga 1999., nije više doli prvi mali korak koji još ne znači puno. Hrvatska vlada ima doduše razumijevanja za težak položaj novog vodstva u Beogradu a i svjesna je da promjene iziskuju stanovito vrijeme. No Zagreb načelno ustraje na tomu da s Hrvatskom i Jugoslavijom kod integracije u europske ustanove treba postupati na isti način i da moraju ispuniti iste kriterije za prijam. Rotim je uvjeren da će tako i biti. Zagreb nadalje od Beograda zahtijeva pomoć u istraživanju sudbine oko 1600 Hrvata nestalih tijekom srpsko-hrvatskoga rata. Od najvećeg značenja za Hrvatsku bi vladu osim toga bilo priznanje Srbije da je Miloševićev režim odgovoran za rat u Hrvatskoj koji je odnio brojne živote i izazvao golema razaranja. Zagreb to do sada uzalud čeka. Koštunica, za razliku od crnogorskog predsjednika Đukanovića, još nije izrekao ni jednu riječ isprike. Beograd ipak govori o pomirbi sa susjedima i o stvaranju 'povjerenstva istine' po južnoafričkom uzoru. No Srbija s obradom najnovije prošlosti i uloge Beograda u ratovima na području bivše Jugoslavije na širokoj političkoj ravni nije još ni započela. Koštuničina izjava od 24. listopada, koja je izazvala veliku pozornost, da će preuzeti odgovornost za ono što je učinio Milošević, odmah je relativizirana i dovedena u pitanje. Govori se da su rečenice izrečene u interviewu jednoj američkoj televizijskoj postaji pogrješno prenijete i istrgnute iz konteksta. Zagrebačka vlada osim toga od Beograda zahtijeva poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske. Miloševićev je režim postavio zahtjev za strategijski važni poluotok Prevlaku koja se nalazi na hrvatskom teritoriju na granici s Crnom Gorom i s kojega se može nadzirati sav brodski promet u i iz Kotorskoga zaljeva. Tamo se nalazi baza jugoslavenske mornarice. Hrvatska je spremna pregovarati s Beogradom o sigurnosnim problemima, ali ne i o pitanju teritorijalne pripadnosti poluotoka koji je i dalje pod nadzorom malobrojnih UN-ovih promatrača. Izjave članova beogradskog vodstva da se Hrvatska mora odreći Prevlake, u Zagrebu izazivaju nove strahove da Beograd - za razliku od Crne Gore - nije voljan odustati od toga pitanja. Zagreb je od promjene vlasti u siječnju 1999. učinio ponešto kako bi izbjeglim Srbima omogućio povratak. Hrvatska vlada sada očekuje da i Beograd i Republika srpska u Bosni ispune svoje obveze. Često u srpskim kućama u krajini žive Hrvati prognani iz srpskih dijelova Bosne koji se ne mogu vratiti svojim kućama. Povratak Srba više nije politički problem nego posve tehnički, naglašava glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova. Prema službenim hrvatskim podacima, od kraja rata vratilo se 75 do 80 tisuća Srba, pri čemu nemaju svi uistinu boravište u Hrvatskoj. Među Srbima registriranima kao povratnicima ima i takvih koji žive u pograničnim područjima Srbije i Republike srpske i redovito dolaze u Hrvatsku po svoje mirovine. Drugi se pak samo privremeno zadržavaju u Hrvatskoj, jer žele prodati svoju imovinu, za što je često potrebno mnogo vremena. Predsjednik srpskog nacionalnog vijeća, krovne organizacije svih srpskih skupina u Hrvatskoj Milorad Pupovac primjećuje da se političko ozračje u Hrvatskoj promijenilo poslije promjene vlasti, iako se sa srpskim željama kao ni ranije ne mogu dobiti glasovi. Promijenjeni su neki zakoni iz doba bivšeg predsjednika Tuđmana koji diskriminiraju Srbe. U odnosnim područjima stanje je ipak na mnogim mjestima nepromijenjeno, i dalje postoje velike birokratske prepreke za Srbe. Zagreb često ima malo utjecaja na lokalne vlasti koje su iste kao u Tuđmanovo doba. Kao najveće poteškoće s kojima se suočavaju srpski povratnici, Pupovac navodi obnovu kuća, loše gospodarsko stanje, ponajprije veliku nezaposlenost koja pogađa i mnoge Hrvate" - izvješćuje novinar lista C. Sr.