YU-intervencija-oružje-afere-Politika IT-LA REPUBBLICA 28.XII KOSOVO, MINE, URAN ITALIJALA REPUBBLICA28. XII 2000."Na Kosovu između mine i urana, no uzbuna je došla prekasno""'Prije otprilike dva mjeseca došla je jedna okružnica iz
NATO-a. U njemu se zapovijedalo prekidanje svake operacije u slučaju pronalaska sumnjivih projektila. Mi smo našli dva na području Peći, gdje se nalazi talijanski vojni kontingent. Povika oko osiromašenog urana nije nas iznenadila, no očito je da zabrinjava sve one koji rade na operacijama razminiranja na Kosovu'. Vito Alfieri Fontana je inženjer iz Barija, odgovoran za 'demining' u Intersosu, jednoj od nevladinih organizacija koje djeluju na kosovskom teritoriju. Upravo se vratio u Italiju, s dokumentima, mapama, fotografijama, zadovoljan radi iznenađujućih postignutih rezultata, svjestan opasnosti od radijacije preko Jadrana. I podiže uzbunu. 'Tko god da radi na tim teritorijima, zna da bi mu život mogao biti kratak. No možda to ne znaju dobro talijanski vojnici'.Informacije ne dolaze lako ni u vrijeme mira, a da bi se napravio slučaj potrebno je više od jedne sumnjive smrti, Fontana i to zna. 'Tek se sada stvara uzbuna. Morali su i mogli to prije vidjeti',
ITALIJA
LA REPUBBLICA
28. XII 2000.
"Na Kosovu između mine i urana, no uzbuna je došla prekasno"
"'Prije otprilike dva mjeseca došla je jedna okružnica iz NATO-a. U
njemu se zapovijedalo prekidanje svake operacije u slučaju
pronalaska sumnjivih projektila. Mi smo našli dva na području Peći,
gdje se nalazi talijanski vojni kontingent. Povika oko
osiromašenog urana nije nas iznenadila, no očito je da zabrinjava
sve one koji rade na operacijama razminiranja na Kosovu'. Vito
Alfieri Fontana je inženjer iz Barija, odgovoran za 'demining' u
Intersosu, jednoj od nevladinih organizacija koje djeluju na
kosovskom teritoriju. Upravo se vratio u Italiju, s dokumentima,
mapama, fotografijama, zadovoljan radi iznenađujućih postignutih
rezultata, svjestan opasnosti od radijacije preko Jadrana. I
podiže uzbunu. 'Tko god da radi na tim teritorijima, zna da bi mu
život mogao biti kratak. No možda to ne znaju dobro talijanski
vojnici'.
Informacije ne dolaze lako ni u vrijeme mira, a da bi se napravio
slučaj potrebno je više od jedne sumnjive smrti, Fontana i to zna.
'Tek se sada stvara uzbuna. Morali su i mogli to prije vidjeti',
izjavljuje Fontana. (...)
Sablasti rata međutim ne nestaju. Nova uzbuna nastala radi zbivanja
u vezi DU-a (depleted uranium) nije samo povika onima koji su
proveli sate i sate na minskim poljima. Za dragovoljce za Balkan to
nije novo otkriće. Sada su pokrenute istrage i počela su
parlamentarna ispitivanja, no preko Jadrana već se odavno
razmišlja o mogućnosti da je pored sjetve ratnih materijala mogla
postojati i sjetva kemijskog oružja. Svijest je to koja je sazrela
možda i prije no što su nevladinim organizacijma došla ta pisma koja
su poslale vojne snage NATO-a. 'Okružnica KFOR-a', objašnjava
inženjer iz Barija, 'određuje postupanje s projektilima s
osiromašenim uranom. Zabranjuje dodir, potvrđuje pogibelji
možebitnog izlaganja. Spominje i mogućnost dugoročnih posljedica.
Posebice za civile'.
Svašta se može dogoditi na prostorima za razminiranje, unatoč
pomnoj pripremi i organizaciji osoblja i operacija. A iza spaljene
vegetacije koja se svako malo primjećuje na nekim rubnim
područjima, moglo bi biti bilo što: 'Prije samo tri tjedna u
Mitrovici smo našli jednu vrlo veliku zelenkastu mrlju, ogradili
smo području i stavili obvezne znakove', kaže Fontana.
Sablast 'nečasnog metala' ukazala se uz realnu pogibelj od
neeksplodiranih NATO-ovih bombi. Djelatnici rade na battle area
clearance, na češljanju i čišćenju područja kontaminiranih
smrtonosnim projektilima. Kazetnim bombama, koje se utope u teren.
Sačinjene su od jedne matične bombe, i grozda od dvije do tri
stotine malih bombi. Eksplodirajući se pretvaraju u sječiva i mogu
uništiti bilo koju stvar u radijusu od pet stotina metara'. Bilo
koju stvar.
Inženjer se razumije u te naprave. 'Moj izbor se rodio uslijed
iskustva u tom sektoru. Bio sam suvlasnik jedne tvornice u Bariju
koja je proizvodila protupješačke mine do 1993.. Potom sam u službu
nečeg korisnog stavio svoje iskustvo. Od kada sam počeo, do danas su
se stvari promijenile. Rezultati jasno govore. Izgledalo je da je
akcija protiv protupješačkih mina nešto očajničko, no , može ih se
savladati. Jasno, ako će ih nastaviti postavljati nikada neće biti
kraja'.
Nada i gorčina. Tko se vraća s Balkana osjeća oboje. Nada da će se
povratiti svi tereni, uključujući i one na granicama s Makedonijiom
i Albanijom, još uvijek obilježene crvenim točkama, gorčina radi
Kosova ugroženog uvijek novim opasnostima, unatoč velikoj snazi
volje njegovih ljudi.", piše Concetta Guido.