AU 27.XII.-DER STANDARD-SVJETSKI MOTOR SAD

AUSTRIJA DER STANDARD 27. XII. 2000. Kad svjetski motor zapne "Već deset godina američki konjunkturni motor drži u pogonu svjetsko gospodarstvo. Bez goleme potražnje iz SAD-a, azijske tigar-države ne bi sredinom devedestih godina tako silovito izrasle i ne bi se tako brzo oporavile od razornih financijskih kriza 1997. i 1998. Države EU-a pak ponajprije zahvaljuju američkom gospodarstvu što su sve istodobno uspjele sanirati svoje proračune bez konjunkturnoga pada kojega su se bojale. Tako gledano, očevi eura ne sjede samo u Bruxellesu i Frankfurtu, nego i u Washingtonu. Isto tako u mnogim zemljama u razvitku pravila igre globalizacije nailaze na tako široko odobravanje stoga što dopuštaju ljudima da i oni kusaju od rasta svjetskog gospodarstva i pomažu ublažiti bolne posljedice reformskih procesa. Ne bi trebalo ni zamišljati kako bi danas izgledala politička stabilnost u Latinskoj Americi ili u Rusiji da od 1991. nije vladalo pozitivno gospodarsko ozračje. Stoga je najnovije kočenje američkog gospodarstva više od normalnog konjunkturnog pomaka, možda postavljanje skretnica za svijet. Otkako je globalizacija 1991. kao novi model svjetskog poretka nadomjestila sukob Istok-Zapad, on nije bio izložen nekom većem ispitu. 1998. kratko je vrijeme izgledalo da će problemi financijskih tržišta povući u ponor najprije američko gospodarstvo a zatim i svjetsku konjunkturu, no zahvaljujući blagoslovima New Economy, kriza je uskoro prevladana. Ako sada američko gospodarstvo definitivno pokrene tvrdo ili barem grbavo slijetanje, svijet će se naći pred novim stanjem. Za sada nema naznaka da bi Europa - taj luksuzni vagon iza američkog brzog vlaka - mogla preuzeti ulogu lokomotive rasta. Na posljetku najnoviji uzlet u prostoru eura dogodio se ponajprije zahvaljujući jakom američkom gospodarstvu i slabom euru, što je poticalo izvoze. Iz Japana treba očekivati još manje konjunkturnih poticaja a ostale zemlje istočne Azije od financijske su krize ostale bez svojega ugleda gospodarske sile. No što će se dogoditi ako svjetsko gospodarstvo više neće rasti za pet posto godišnje, nego tek polovicu od toga? Hoće li mladi ljudi u Pragu, Beogradu ili Seulu i dalje vjerovati demokraciji i slobodnom tržišnom gospodarstvu ako im ono više neće moći obećati brzo blagostanje? Hoće li desnopopulističke tendencije u mnogim europskim zemljama dobiti novi poticaj? Kakve izglede ima novi krug liberalizacije trgovine ako ljudi u mnogim zemljama opet strahuju za svoja radna mjesta? Kako će industrijske države svoje krhke mirovinske sustave postaviti na čvršće noge ako tržišta kapitala više neće obećavati tako visoke rente? To su teška pitanja za čelne političare SAD-a i Europe od kojih se u nadolazećim oštrijim gospodarskim vremenima očekuje daleko više nego do sada. U Washingtonu neće dostajati prepuštanje kormila šefu Fed-a Alanu Greenspanu. Američki predsjednik George Bush mora predočiti razuman program sniženja poreza koji uistinu može proći u kongresu. A u Europi tržišta rada se i dalje moraju liberalizirati, osnivanja poduzeća olakšavati a ponajprije ubrzati širenje EU-a. Tu leže najveći izgledi da svjetsko gospodarstvo i bez američkih čudotvornih sredstava ostane stabilno. Jer ono što je internet devedesetih godina učinio za američko gospodarstvo, u novom desetljeću Europe mogli bi učiniti širenje na Istok i start eura" - piše Eric Frey.