RFE 18. XII. ORTACI ORTAČKIH MEDIJA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 18. XII. 2000. Zagreb: ortački kapitalizam ? hrvatska varijanta klijentelizma. Prilog Ines Šaškor. Najnovija medijska afera, nazvana 'grupo', sugerira da su se neki medijski moćnici pod pokroviteljstvom bivše stranke na vlasti uortačili kako bi podijelili i kontrolirali medijsku scenu u Hrvatskoj. Ortački ugovori postali su simboli tranzicijske Hrvatske. Neki analitičari tvrde da je Hrvatska premrežena s oko 25 ortačkih ugovora. Njima je obuhvaćeno cjelokupno gospodarstvo i najvažnije oblasti javnoga života. Netko je tu pojavu nazvao ?ortačkim kapitalizmom?, netko drugi ?rodijačkim?. U svjetskoj politološkoj i sociološkoj literaturi naziva se klijentelizmom. U nekim zemljama Latinske Amerike uspostavljen je kao vladajući društvno- politički sustav. Onaj tko ima političku, vojno-policijsku, financijsku i medijsku moć osigurava nastavak svoje prevlasti dijeleći sebi bliskima kontrolu nad najvažnijim resursima u državi. Istodobno u državi egzistira kvazi-demokracija i formalno legalne institucije vlasti. Stvara se paralelni sustav moći koja se dijeli između nekoliko stotina klijenata, međusobno povezanih i zavisnih. U cijeloj operaciji sudjeluje, sukladno veličini zemlje, više desetina tisuća ljudi. Grabež, predatorstvo, pravi je smisao toga sustava. Nacionalno se bogatstvo otuđuje i prisvaja, a zakonodavstvo i pravosudna praksa prilagođavaju potrebama glavnih klijenata. Jedan od HDZ-eovih ministara s najdužim stažom, dr. Andrija Hebrang, izjavio je proteklog tjedna da svi osumnjičenici za organizirani kriminal najvjerojatniije neće biti osuđeni jer su uglavnom radili po zakonu, a zakoni su bili nemoralni. Konačno, javnost je dobila, ako ne sudsku satisfakciju, barem potvrdu o namjerama prijašnje vlasti. Je li HDZ izmislio klijentelizam, ili ortački kapitalizam? Naravno da nije. Ali je bio predani i talentirani učenik. Tranzicijske su zemlje od početka bile metom i lako dosežnim plijenom bjelosvjetskoj mafiji, a ako se k tome u takvoj zemlji dogodio i rat, postale su pravi Eldorado. Nije se Tuđman slučajno odlučio donijeti glavne privatizacijske zakone usred rata i to upravo model po kojemu su banke kredite pretvorile u vlasništvo nad poduzećima, a potom je kreditima tih istih banaka vlasništvo preseljeno glavnim klijentima ili ortacima. Nova se vlast nije odlučila na poništenje takve privatizacije i pratećeg zakonodavstva, niti na sankcioniranje cjelokupne bivše vlasti, smatrajući da bi time zaustavila razvoj i odvratila strane ulagače. Ne dirnuvši u uzroke, posljedice je prepustila policiji i pravosuđu. Ali, i policija i pravosuđe bili su klijenti bivšeg sustava. Baš kao i mediji. U pitanju je začarani krug. Zato se politika ne smije skrivati iza pravosuđa, već je dužna očitovati se i animirati javnost i sve institute civilnog društva u obrani osnovnih demokratskih vrednota. Nemoral ne smije postati nešto samo po sebi razumljivo kad su u pitanju javni poslovi. U pitanju je urušavanje cijeloga društva. Jer možda su mediji u Hrvatskoj prisvojeni po zakonu. Čuli smo, po nemoralnom zakonu. Ali spadaju li njihovi vlasnici u društvo pristojnih ljudi, mogu li se uopće baviti novinarstvom? Za odgovor na to pitanje ne treba sudska presuda. (RFE)