RDW 18. XII. WASHINGTON ODREĐUJE POLITIKU NA BALKANU

NJEMAČKI RADIO - RDW 18. XII. 2000. Politika na račun stabilnosti u Jugoslaviji? Washington i sukobi u južnoj Srbiji; Kosovu i Crnoj Gori. Komentar Georga von Huebbenet. Želi li Washington Europsku uniju i Kosovo staviti pred svršeni čin? Na takav zaključak navodi nekoliko činjenica. Trenutno stanje na jugu Srbije podsjeća prilično na stanje na Kosovu na ljeto 1998. Kada tadašnji maratonski pregovori između Miloševića i Holbrookea o političkoj sudbini Kosova nisu urodili plodom, američki je posebni izaslanik po prvi put službeno posjetio uniformirane predstavnike oslobodilačke vojske OVK u njihovom stožeru u mjestu Junik. Da je OVK tada postojala, znao je svatko. No, ono što je vojsci kosovskih Albanaca nužno bilo potrebno bilo je međunarodno priznanje. Posjetom Juniku, Richard Holbrooke nije samo pridonio njihovom priznavanju, već je označio i novi razvoj stanja na Balkanu, koje je upućivalo na dva dugoročna cilja američke politike u kriznom području: stvaranje mostobrana globalne politike Washingtona na jugoistoku Europe i suradnja s Europom, ali samo u okvirima koji takvoj politici ne stoje na putu. To je kad-tad moralo dovesti do kolizije interesa s većinom zemalja Europske unije, koje su do tada sve nade polagale na nenasilnu politiku kosovskog političara Ibrahima Rugove. Na, za Kosovo i Jugoslaviju odlučujućim konferencijama u Rambouilletu i Parizu u zimi 1999., Rugova više nije bio glavni partner s albanske strane: glavnu riječ je imao vođa OVK, Hashim Thaci. Praktičkim razvlašćivanjem Rugove od strane Washingtona, Europska je unija na Kosovu izgubila svog najvažnijeg partnera. Da su Amerikanci nastavili sa svojom politikom stvaranja mostobrana na Balkanu, s čime su povezane i temeljite promjene vladajućih političkih struktura u Jugoslaviji, može se protumačiti i nakon trenutnog razvoja stanja na jugu Srbije. Tamošnju samoproglašenu 'Oslobodilačku vojsku Preševa, Medveđe i Bujanovca' Washington i politički i publicistički tretira slično kao i OVK nakon Holbrookeova posjeta Juniku, naime kao budućeg političkog partnera. Nema govora o 'albanskim teroristima', koji su na srpski teritorij ušli dijelom s Kosova, već se govori samo o 'ustanku' i 'ustanicima'. Washington pak hvali novog jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunicu zbog njegove suzdržanosti da se s albanskim vojnicima ne obračuna uporabom sile. Istodobno se u priopćenjima političara na raznim stranama kaže kako se na međunarodnim konferencijama želi naći političko rješenje. Ali nigdje ni riječi kako se albanski borci s juga Srbije moraju povući u mjesta odakle su tamo došli, naime na Kosovo. Činjenica da trenutno albanski interesi u washingtonskoj politici prema Balkanu očito imaju veću važnost nego politička stabilizacija Jugoslavije, proizlazi i iz držanja SAD-a prema Crnoj Gori. Dok se Europska unija ograničava samo na poticanje gospodarskih reformi putem investicija u toj jugoslavenskoj republici, Amerikanci ne prestaju financirati proračun crnogorske Vlade i predsjednika Mila Đukanovića. Drugim riječima, oni praktički žele učvrstiti Đukanovićevu moć. Svojom proklamiranom politikom odcjepljenja od Jugoslavije, on otvorenima drži vrata kosovskoj politici tamošnjih Albanaca ali i politici Amerikanaca. Ukoliko se Crna Gora doista odvoji od Jugoslavije, samo od sebe bi se ponudilo i političko rješenje za Kosovo: odvajanje od Srbije, odnosno od Jugoslavije. (RDW)