RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA BR.50 OD 14.12.00. RAZGOVOR S MIHNIKOM

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA Br. 50/14. XII. 2000. Običan protusovjetski rusofil Vitalij Jaroševski razgovarao je s glavnim urednikom najutjecajnijeg poljskog lista 'Gazeta Wyborcza' Adamom Mihnikom kojeg nazivaju najglasovitijim novinarskim urednikom poslijekomunističke Europe. Iz razgovora izdvajamo: " - Recite, kako je nastajao vaš list? - Poduprli ste perestrojku, dijelili ste njezine nade. Prošlo je puno godina, koliko su se te nade pokazale točnima? U čemu ste pogriješili uzdajući se u Rusiju? U čemu ste bili u pravu? - Ako sada, na pragu novog tisućljeća, pogledamo unatrag, kakva vas razočaranja očekuju u prošlosti? = Naš je list dijete poljske demokracije. Većina je njegovih utemeljitelja ponikla iz 'Solidarnosti'. Bili smo veliki stručnjaci za pisanje disidentskih ogleda i letaka, ali nitko od nas nije znao kako napraviti običan dnevni list. I ako ćemo pošteno, još uvijek ne znam zašto smo uspjeli. Sjećam se, kada sam prvi put došao u Moskvu, susreo sam se s Jegorom Jakovljevom, još u 'Moskovskim novostima' i poludio sam kada sam vidio profesionalno uredništvo - ono se nije uklapalo u naše zavjereničko iskustvo. Ipak smo shvatili da list treba raditi za svakog čovjeka, ne samo za intelektualce. S druge strane, list za nas nije bio samo rad, već i poslanje. Trebalo je spojiti dvije stvari - tržišno gospodarstvo i predodređenost poljske inteligencije. Nismo znali što je to biznis. No k nama je došla kolegica iz New Yorka koja je tamo bila dopredsjednica City-banke, i nakon toga smo zaboravili na biznis. Što se tiče ideologije... Izišli smo iz ilegale, iz tamnice. Znali smo da je komunizam strašna stvar. No znali smo također da je još gori od komunizma antikomunizam s boljševičkim licem. Zato smo za našu filozofiju izabrali filozofiju pomirbe. Danas je 'Wyborcza' najveći list u zemlji. Prije dvije godine došli smo na burzu, procijenili su nas na šesto milijuna dolara. Danas, nakon izlaska na Internet, procjenjuju nas na dvije milijarde dolara. To je nevjerojatan uspjeh. Svi smo milijunaši. No što sam ja učinio? Odrekao sam se dionica. Zato što u zemlji gdje je korupcija gotovo najveći problem, treba dati znak javnosti da postoji takva ustanova u kojoj nema mjesta korupciji, a to su novine. Na koncu sam ostao bez 34 milijuna dolara. Bio je to potez disidenta, ako hoćete... Moj je list otvoren ljudima različitih političkih gledišta. Glavno je da je čovjek čestit. Nikada nisam mislio da sam pozobao svu pamet svijeta. Poznajem svoje slabosti, zato je moja obveza kao urednika da prikažem čitatelju gledište svojih protivnika. Oni će napisati, a ne ja, ja ću samo objaviti. Neću objaviti nijedan proturuski redak. Osim onih koji su napisali ruski novinari i pisci. Nijednog protužidovskog retka, osim onog koji su napisali židovski intelektualci. Nijednog protuarapskog retka osim onog koji su napisali sami Arapi... I tako dalje. A sada o perestrojki i o nadama. To je teško pitanje. Čitav sam život jako volio Rusiju, njezinu kulturu i ljude... Mrzio sam Sovjetski Savez. Pravi sam protusovjetski rusofil. U tom smislu nisam pogriješio kada sam podupro perestrojku. Nikada nisam mislio da su u pravu Zapadnjaci koji kažu da su sloboda i demokracija dobri za Francuze, Engleze, Talijane, ali ne i za Poljake i Ruse - čemu će im sloboda? Oni po svom genotipu nisu demokrati. Oni su antisemiti, ljudi s totalitarnim mišljenjem. Bio sam siguran da to nije istina. (...) Zapadna se demokracija gradila stotinu godina. I u nas će za sto godina biti bolje. A sada imamo nekakav hibrid. Ima slobode, ali je ona krnja. Postoji demokracija, ali s korupcijom. A ipak je to bolje od boljševizma. Sretan sam što mogu šetati po Moskvi i ne razmišljati o tome da svaki moj korak prati kagebeovac. Sada mogu naići samo na lopove - simpatične, velikoruske lopove. (...) Za mene su Walesa i Jeljcin veliki likovi, bez obzira na sve njihove slabosti. Jeljcin je, kao prvo, zabranio KPSS, i to je dovoljno da ostane u povijesti. To iz mene govori običan ruski intelektualac koji piše i govori poljski. Tako me je jednom nazvao Josif Brodski. Drugo, Jeljcin je ruski predsjednik koji je pogubljenje poljskih časnika u Katinu nazvao zločinom i ispričao se za nj. Tu već iz mene govori Poljak za kojeg taj postupak nadomješta sve Jeljcinove slabosti. Putin nije došao u Katin na otvorenje spomenika, premda su ga očekivali. U Poljskoj je to naišlo na loš odjek. No mi smo o tome pisali vrlo oprezno. Zašto? Zato što znademo da je pokajanje težak, dugotrajan posao, a Rusija nije iznimka. Trebalo je čekati deset godina da Jacques Chirac progovori o 'Vichyju' i ispriča se zbog holokausta uime francuskog naroda. - Povjesničar ste po naobrazbi, biste li mogli ukratko izložiti koji su najveći problemi rusko-poljskih odnosa? = U našim su međusobnim odnosima dva glavna problema. Prvo, Rusija će lako živjeti bez Poljske, ali Poljska bez Rusije ne može. Zato što je Poljska za Rusiju maleni otok bivšeg velikog ruskog i sovjetskog carstva. A Rusija je za Poljsku prirodan partner, dio povijesti. Drugo, mislim da Rusija nije u potpunosti svjesna da više nema Sovjetskog Saveza. U Moskvi još uvijek misle da je Poljska dio ruske zone sigurnosti. Takva šizofrenija ruske diplomacije, politike i društvene svijesti neka je vrsta bolesti: kako Poljaci smiju ući u NATO, ta oni su Slaveni! To su jedini razlozi... Uostalom, budućnost bi mogla donijeti kušnje. A NATO-ovo proširenje na istok nije najveća od njih. U svim poslijekomunističkim zemljama na prvom su mjestu krize zbog neostvarenih očekivanja. U Poljskoj, primjerice, na vlast mogu doći postkomunisti, a to je jako pogibeljno za čitavu zemlju. Dakako, to nisu zjuganovci. Nipošto. No nisu ni socijaldemokrati kako se sami nazivaju. Oni su stranka bivše vlasti. Čega se bojim u svezi s tim? Bojim se kriminalizacije politike, bojim se da će mafija uzeti politiku u svoje ruke. S time se jako teško boriti. Poljacima je, primjerice, još uvijek jedini neprijeporan autoritet rimski papa. On kaže da demokracija bez vrijednosnih smjernica vodi prema otvorenom ili prikrivenom totalitarizmu. Bez Carola Woytile ne bi danas bilo ni slobodne Poljske. A sloboda je i u našoj vjeri. Postoji nešto iznad nas, ne znam što, ali postoji. Razumom je teško do kraja doseći ne samo Rusiju, već i više vrijednosti. Primjerice, intuicija nam govori da se moramo dobro ponašati. Zašto? Nitko ne zna. Ali moramo. (...)"