ŠP-ABC-STALNI KAZNENI SUD

ŠPANJOLSKA ABC 6. XII. 2000. Zašto podržavati Međunarodni kazneni sud? Španjolska je već predala Ujedinjenim narodima ratifikaciju Rimskoga statuta, kojim se osniva Međunarodni kazneni sud, a od onda dosljedno radi na tome da se što više vlada odluči na taj korak. Isto kao sada, uoči Konferencije europskog vodstva u Nici, Španjolska dokazuje kako želi mjesto u prvoj ligi, ali zato i svojim radom želi dokazati da ga je zaslužila. Što se tog suda tiče, do sada je samo 24 zemalja od svih 190 što ih je UN učlanila, predalo ratifikaciju u glavnom tajništvu. A da bi se sud konstituirao treba se tom projektu definitivno pridružiti 60 njih. Kako se je već mnogo puta izreklo na svjetskim forumima, samo takav sud može ispuniti prazninu koja postoji pri konačnom definiranju i primjeni međunarodnoga prava, u čije ime se ipak u svijetu, preko međunarodnih ustanova, poduzimaju mnogobrojne diplomatske, pravne, gospodarske pa i vojne inicijative. Kad se ovaj novi, stvarno svjetski sud, uspostavi, onda će odgovorni za genocide, za etnička čišćenja, itd., moći biti dovedeni pred njega. Tako kako je ta ustanova zamišljena i dogovorena, teško će ju bilo tko optuživati da je nepotpuna, nespremna, pristrana i slično. Da je sud postojao 1999. odnosi između Španjolske i Čilea ne bi bili pretrpjeli toliku štetu koliku jesu, zbog slučaja Pinochet, niti bi razne vlade mogle skrivati svoje optužene građane, kao što ih sada mnoge skrivaju bez suđenja. Postoje opravdana iščekivanja da će do početka 2002. broj ratifikacija dospjeti do 60, a važni su konačni potpisi Francuske i Italije. Mnoge će vlade u tome vidjeti dobar primjer. Jasno je da se mnoge zemlje boje razvoja tog suda jer misle da bi njegovo djelovanje moglo dovesti, eventualno, do zloporabe. Pogotovo se boje manje zemlje, u danima kad se neke od većih država dogovaraju o višem vrednovanju vlastitih glasova na kontinentalnoj razini. A boje se i neke od velikih država, jer do sada njihove postupke nitko nije stavio u svjetski izlog. (...) Većina zemalja je Međunarodni kazneni sud prihvatila, ali još uvijek se tekst sporazuma razmatra, slovo po slovo. Samo jedna manjina država, sa SAD-om na čelu, iz političkih razloga odbija stvaranje suda. Paradoksalno je da su upravo Amerikanci oni koji su stajali iza sudova u Nuernbergu, poduprli sud za nedjela počinjena na područjima stare Jugoslavije, te da su na međunarodnom planu svakako najglasniji propovjednici ljudskih prava. Osim toga, njihovo je vodstvo u svijetu toliko snažno, da je njihov primjer za mnoge države uzor po kojem se treba ravnati. U Washingtonu, ministarstvo pravosuđa se očitovalo da nova svjetska ustanova ne bi bila u koliziji s ustavom Sjedinjenih američkih država. Međutim, otpor se nalazi u stanovitim redovima američkog Kongresa, u kojima se smatra da SAD - kao velesila s globalnim odgovornostima -, ne smije prepustiti dio svoje suverenosti nekoj međunarodnoj ustanovi. Prema tom tumačenju, Svjetska banka je prihvatljiva samo zbog težine koju u njoj ima američka vlada, a UN je prihvatljiv jer u krovnoj svjetskoj Organizaciji SAD ima pravo na veto bilo koje odluke, u Vijeću Sigurnosti. U novom svjetskom sudu, svi bi trebali biti potpuno jednakopravni . (?.) Načelno, Velika Britanija i Rusija, koje također smatraju da imaju svjetske odgovornosti, ipak će ratificirati povelju o stvaranju tog novog sustava. Stanley Hoffman, profesor na Harvardu i veoma cijenjen stručnjak za međunarodno pravo, ne slaže se s američkim nepovjerenjem. "Sjedinjene Države, kao jedina globalna velesila, mogu povremeno trebati po nekog dobrog saveznika. Dapače, uvijek trebaju saveznike. A zamisao da se SAD nikad ne treba pokoriti nekoj međunarodnoj ustanovi, previše je gruba i jednostavna kad se usporedi sa stvarnosti i s mogućim scenarijima". (...)