GJ 5. XII. - KARL LAMERS: BALKAN ĆEMO ČVRSTO INSTITUCIONALNO POVEZATI

JUGOSLAVIJA GLAS JAVNOSTI 5. XII. 2000. Pakt za stabilnost - Jugoistočna europska unija "Jasan glas srpskoga naroda za demokratske promjene iznenadio je i duboko impresionirao međunarodnu zajednicu država koja je to doživjela kao olakšanje, jer je srpski narod uzeo život u vlastite ruke i krenuo putem demokracije, prosperiteta i Europe. Veliko je olakšanje, posebno u Europi, jer je pobjeda demokratskih snaga na izborima stvorila prigodu za novi odnos između Srbije i njezinih susjeda, između Srbije i Europe i Zapada u cjelini", ocjenjuje Karl Lamers, član njemačkoga Bundestaga i glasnogovornik za vanjskopolitička pitanja CDU/CSU-a u uvodu "ekskluzivnog" članka za beogradski dnevnik o "Jugoistočnoj europskoj uniji po modelu Europske unije i dijelu Europe." Predsjednik Koštunica, snage koje podupiru i srpski narod stoje sada pred neobično teškim zadaćama. Pri tome mogu računati na potporu Njemačke, Europe i Zapada, ističe zastupnik u njemačkom saveznom parlamentu. (...) Cilj slobodne, gospodarski prosperitetne demokracije iziskuje demokratizaciju ustanova, ne samo u politici, nego u gospodarstvu i u društvu; iziskuje revoluciju u strukturama i u glavama. Iziskuje uvide u zločine, počinjene u ime srpskoga nacionalizma i izgubljeni desetogodišnji rat. Ako Srbija smogne snagu pogledati istini u oči, onda će imati i dovoljno snage za izgradnju svoju budućnost i odnos prema Kosovu i Crnoj Gori, kao i prema svojim susjedima, orijentira prema budućnosti. Takvo bi stajalište pomoglo Zapadu da opravdane interese Srbije bolje razumije. U tom smislu je i prijedlog predsjednika Koštunice - "Proces balkanske integracije", po modelu Europske unije - kojeg je iznio u svom izlaganju pred Europskim parlamentom u Strasbourgu, orijentiran prema budućnosti. U nastojanjima da postanu članice Europske unije i da bi se za to kvalificirale, države u toj regiji moraju najprije razviti dobrosusjedske odnose, slobodnu trgovinu i zajedničke sigurnosne strukture. Ovaj prijedlog je hrabar i leži u logici Pakta za stabilnost. Prijedlog ima viziju, a ujedno je to i jedini realni put k stabilizaciji balkanske regije i njezinu uvođenju u Europsku uniju. Jer, tko nije u stanju integrirati se u regiji, taj se neće moći integrirati ni u Europskoj uniji. Taj prijedlog nudi, prije svega, za čitavu regiju perspektivu za moguća rješenja, a time bi, ujedno, i otvorena pitanja oko statusa mogla biti lakše i brže riješena. Predložio sam iz tih razloga njemačkom Saveznom parlamentu, u listopadu ove godine, institucionalizaciju Pakta za stabilnost, kako bi se Srbiji i drugim državama Balkana već danas mogla ponuditi europska perspektiva. Jasno, vrata k Europi su im otvorena, dok je mogućnost individualnog članstva Savezne Republike Jugoslavije u Europskoj uniji otvorena na summitu EU-Balkan, u Zagrebu. Ali put k tome je još dalek i tim se državama ne može ponuditi neposredna nada. To bi, međutim, moglo uspjeti u daljem razvoju Pakta za stabilnost. (...) Institucionalizacija Pakta za stabilnost mogla bi imati za cilj stvaranje jedne "Jugoistočne europske unije (JI-EU)", po modelu Europske unije i kao dijela Europske unije. U njoj članicama ne bi trebale biti samo države bivše Jugoslavije, već i njezini susjedi kao što su Mađarska i Grčka. Time bi se, ujedno, podvuklo da je kasnije moguće i individualno članstvo u Europskoj uniji. Europska unija ne bi u "Jugoistočnoj europskoj uniji" trebala imati samo sjedište i glas, već bi ujedno igrala i odlučujuću ulogu. To bi bila posebna "Euro-regija" novog tipa, s posebnim statusom unutar Europske unije, a koja bi postojala samo onoliko dugo, dok posljednja od tih država ne bude primljena u članstvo Europske unije. Brojčano veliko članstvo i sudjelovanje Europske unije učinili bi bespredmetnim bojazan susjeda, da takvo uređenje vodi ponovnoj uspostavi bivše Jugoslavije, s implicitnim zahtjevom za dominaciju od strane Beograda. Trebalo bi stvoriti i mehanizme da se one članice JI-EU, koje odbiju regionalnu suradnju, mogu natjerati, tj. po potrebi i prisiliti, da sudjeluju u kooperaciji i integraciji. Nacionalne manjine moraju u njoj biti zastupljene. Također je zamisliva i parlamentarna nadzorna instanca, poput Jugoistočnog europskog parlamenta, ali i sličnih institucija po ugledu na Europsku komisiju i Europsko vijeće. Takva regionalna unija činila bi jednu vrstu krovne konstrukcije za tu regiju. Relativizirala bi značaj granica, a u slučaju dalje fragmentacije u regiji, oduzela bi joj dramatiku. Države-članice morale bi se obvezati da će unutrašnje i vanjske konflikte rješavati samo mirnim putem. Zajedno sa sveobuhvatnim sigurnosno- političkim aranžmanom, koji uključuje i smanjenje naoružanja i nazočnost međunarodnih vojnih snaga, gdje je to i koliko dugo potrebno, JI-EU bi bila jamac za mirni razvoj te regije. Takva bi perspektiva bila od većeg značenja za dugoročni razvoj u regiji, nego što je to pitanje granica. S njome bi i međunarodnoj zajednici država bilo lakše voditi diskusiju o političkom poretku na Balkanu, koji bi bio samonosivi. Samo takav poredak može je, na kraju, sačuvati od rizika vojnog angažmana na Balkanu, dugog desetljećima. (...) Europska struktura iznad one koja je na Balkanu stvorena u posljednjih deset godina, mogla bi pomoći riješiti problem Crne Gore; mogla bi stvoriti okvir za konkretno ispunjenje "posebnih paralelnih odnosa" između bosanske Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije, s jedne, te bosanskih Hrvata i Hrvatske s druge strane, predviđenih Daytonskim sporazumom. Bila bi, ujedno, i ključ za rješenje pitanja statusa Kosova, čiji bi se neizbježno bolni učinak - ma kakvo god se rješenje u pojedinosti i nađe - na taj način mogao znatno ublažiti. Kako god se na gore navedena pitanja odgovori, koji god se politički poredak dokaže samonosivim i stabilnim, bitno je da se rasprava o tome vodi u institucionaliziranom okviru, iz kojeg se nitko od pogođenih ne može izvući, ali koji ujedno i nitko od pogođenih ne može mimoići. Demokratski razvoj SR Jugoslavije je na dobrom putu. Predsjednik Koštunica se vrlo impresivno trudi na pomirbi sa susjedima. (...) Njegov prijedlog dublje integracije na Balkanu može biti od velike pomoći za tu regiju i treba doživjeti pozitivnu reakciju, zaključuje Karl Lamers.