ZAGREB, 4. prosinca (Hina) - "Rječnik starinskih riječi u Smokvici na Korčuli" don Bože Baničevića prvi je rječnik koji obrađuje jezičnu stvarnost otoka Korčule. Autor je prikupio više od četiri tisuće riječi s naglascima, u nakani da
mnoge od njih sačuva ne samo od propadanja i posvemašnjeg zaborava nego da postanu jezično vrednovane. Velika većina riječi u Rječniku potječe iz grčkoga, latinskog, dalmatsko-romanskog, hrvatskog i talijanskog jezika, a sasvim neznatan broj riječi u smokvički govor došao je iz arapskog, arbanaskog, bizantskog, etrurskog, franačkog, hebrejskog, ilirskog, perzijskog i t.d. Međutim, to nije, kako bi se moglo zaključiti, rječnik stranih riječi, jer sadrži mnoge hrvatske arhaizme, a osim toga tuđe je riječi stanovništvo učinilo svojima te stvorilo bogat, raznolik i kompaktan govor. Smokvica je jedno od pet starih naselja na otoku Korčuli - Blato, Čara, Pupnat i Žrnovo - u kojima su rabljene ili se rabe popisane riječi, i u kojima se mogu pratiti od najstarijih vremena do današnjih dana jezični slojevi na koje su presudno utjecale povijesne mijene. Posebnosti tih riječi u govoru se otočnog stanovništva, kako primjećuje autor, očituju u obojenosti vokala, intonaciji riječi, naglasku, dužini i kratkoći sloga te pojavi
ZAGREB, 4. prosinca (Hina) - "Rječnik starinskih riječi u Smokvici
na Korčuli" don Bože Baničevića prvi je rječnik koji obrađuje
jezičnu stvarnost otoka Korčule. Autor je prikupio više od četiri
tisuće riječi s naglascima, u nakani da mnoge od njih sačuva ne samo
od propadanja i posvemašnjeg zaborava nego da postanu jezično
vrednovane.
Velika većina riječi u Rječniku potječe iz grčkoga, latinskog,
dalmatsko-romanskog, hrvatskog i talijanskog jezika, a sasvim
neznatan broj riječi u smokvički govor došao je iz arapskog,
arbanaskog, bizantskog, etrurskog, franačkog, hebrejskog,
ilirskog, perzijskog i t.d. Međutim, to nije, kako bi se moglo
zaključiti, rječnik stranih riječi, jer sadrži mnoge hrvatske
arhaizme, a osim toga tuđe je riječi stanovništvo učinilo svojima
te stvorilo bogat, raznolik i kompaktan govor.
Smokvica je jedno od pet starih naselja na otoku Korčuli - Blato,
Čara, Pupnat i Žrnovo - u kojima su rabljene ili se rabe popisane
riječi, i u kojima se mogu pratiti od najstarijih vremena do
današnjih dana jezični slojevi na koje su presudno utjecale
povijesne mijene. Posebnosti tih riječi u govoru se otočnog
stanovništva, kako primjećuje autor, očituju u obojenosti vokala,
intonaciji riječi, naglasku, dužini i kratkoći sloga te pojavi
nazalizacije.
Rječnik donosi i riječi iz dalmatskog jezika (rančin, žmul,
sular....) koje su u govoru otočnog stanovništva bile česte. Ne
stoji teza, napominje Baničević, da je to bio gradski govor. Riječi
u govoru Smokvice iz dalmatsko-romanskog jezika vrlo su brojne. Taj
jezik bio je prisutan dugo stoljeća i bio je glavni jezik otočnog
puka. Iako je u srazu s hrvatskim u srednjem vijeku sve više
potiskivan, sačuvalo se oko 800 vrlo važnih riječi. Autor stoga
predlaže sastavljanje rječnika dalmatskog jezika te na osnovi
dalmatskih toponima izradbu općih načela toga nestalog jezika. "Ne
treba se oslanjati da netko drugi to učini izvan Hrvatske",
upozorava Baničević.
Za većinu riječi u Rječniku navedena je njihova etimologija,
podrijetlo ili pak jezična bliskost s riječima drugih jezika.
Uvodno su, uz ino, upute korisnicima Rječnika i tumačenje njihova
izvora. Posebno su navedene riječi čija se etimologija, po
mišljenju autora, ne slaže s onom u Skokovu Etimologijskom
rječniku.
Napomenuti je kako je autor popisao i nazivlje raznih alata,
ljekovita bilja, jestivih trava, povrća, voća, riba, ptica i uopće
životinja kao i komunikaciju s njima te nazive oluja i vjetrova.
Rječnik je u nakladi od 500 primjeraka objavio žrnovski Župni
ured.
Don Božo Baničević autor je i knjige "Imena župa na otoku Korčuli",
koja je objavljena 1989.
(Hina) mc