SUMMIT U NICI: KAKO OSIGURATI UČINKOVITOST PROŠIRENE UNIJE?

Piše: Igor ILIĆ ZAGREB, 2. prosinca (Hina) - Odmjeravanje snaga malih i velikih, velikih međusobno, te eurozagovaratelja s euroskepticima ozračje je u kojemu bi skorašnji europski summit u Nici trebao iznjedriti reformu europskih institucija koje bi otvorile put širenju EU na zemlje središnje i istočne Europe te Mediterana.#L# Tijekom trodnevnog pregovaračkog maratona, koji će se u Nici odvijati od 7. do 9. prosinca, 15 članica Unije trebale bi se dogovoriti o dalekosežnim reformama koje zemlje kandidati, poglavito one iz prve skupine, očekuju s nestrpljenjem nadajući se da bi im one otvorile vrata za pristupanje EU već 2003. godine. No, unatoč glasnim najavama i očekivanjima, posebno francuskog predsjedništva EU, da se summit u Nici pretvori u uspjeh koji će dalje nadgraditi temeljne sporazume o Uniji, poput onoga iz Maastrichta (1992) i Amsterdama (1997), realnost odnosa snaga i različitost pogleda na ključna reformska pitanja su takvi da nije nimalo isključeno da se velika očekivanja, kako članica EU tako i zemalja kandidata, ne ispune. Pregovori o reformama funkcioniranja institucija Unije vrtjet će se oko četiri ključne teme. Čelnici 15 zemalja pokušat će se dogovoriti kako u uvjetima proširenja Unije, a da bi se izbjegla paraliza njezina funkcioniranja, rasporediti težinu glasova pojedinih zemalja u Vijeću ministara, zatim na kojoj brojci ograničiti sastav Europske komisije te na koja područja proširiti glasovanje kvalificiranom većinom nauštrb prava veta. Također će biti riječi o tome kako omogućiti onim zemljama članicama koje to žele da se na pojedinim područjima brže integriraju od onih koji bi neko vrijeme ipak još malo bili 'u čekaonici'. VIJEĆE MINISTARA - SPORNI BROJ GLASOVA I PRAVO VETA Kada je riječ o rasporedu težine glasova u Vijeću ministara (gdje trenutačno Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija nose najveći broj glasova - po 10), Njemačka se zauzima da njezini glasovi dobiju još veću težinu budući da u odnosu na tri preostala 'velika' partnera ima, od ujedinjenja, oko 20 milijuna više stanovnika. Španjolska pak smatra da bi se po težini glasova trebala pridružiti "velikoj četvorci", dok Nizozemska, s 15,8 milijuna stanovnika, drži da bi njezini glasovi trebali vrijediti više od belgijskih, portugalskih ili grčkih, zemalja koje imaju oko 10 milijuna ljudi. Kao svojevrsni kompromis pojavila se ideja o tzv. "dvostrukoj većini", prema kojoj bi većinsko odlučivanje u Vijeću ministara moralo biti praćeno činjenicom da većina zemalja koja je izglasala određenu odluku istodobno predstavlja većinu stanovništva Europske unije. Ono što nadalje muči članice jest pitanje na kojim još područjima isključiti pravo veta. Sve se zemlje u načelu slažu da je za izbjegavanje paralize u funkcioniranju Unije nužno proširiti broj područja o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom, no članice nude različite popise iznimaka u kojima bi jednoglasnost ostala na snazi. Britanski premijer Tony Blair, suočen s valom kritika euroskeptika u svojoj zemlji uoči izbora 2001., iskazuje čvrstu namjeru da ne odustane od prava veta na pitanjima poreza i socijalnog osiguranja. Slično razmišljaju Švedska, Irska i još neke zemlje. Francuska pak želi zadržati pravo veta u području intelektualnog vlasništva i financijskih usluga braneći takvo stajalište potrebom zaštite kulturnog identiteta. Njemačka, uz potporu Austrije, u strahu od vala ilegalnih imigranata, inzistira da se odluke o imigracijskim pitanjima i davanju azila donose jednoglasno. Španjolska je zabrinuta da će prijemom novih članica distribucija sredstava iz tzv. kohezijskih fondova za pomoć u razvoju biti izmijenjena na njezinu štetu. Italija je jedina iz kruga 'velikih' koja je javno stavila do znanja da nema ni jednog područja za koje bi ona posebno bila zainteresirana da ostane u sferi jednoglasnog odlučivanja. EK - KAKO OSIGURATI RAVNOPRAVNOST I UČINKOVITOST? Borba se vodi i oko težnje da se izbjegne inflacija broja povjerenika u budućoj Europskoj komisiji, a time i mogući problemi u učinkovitosti. Manje zemlje inzistiraju na zadržavanju načela "jedna zemlja-jedan povjerenik", dok su petorica 'velikih' iskazali spremnost da se odreknu mjesta drugog povjerenika ako zauzvrat njihovi glasovi u Vijeću ministara dobiju veću težinu. Drugi je njihov prijedlog da se opseg EK smanji na 12 s rotirajućim načinom imenovanja povjerenika, čime bi svaka zemlja u određenom razdoblju imala svog predstavnika u Komisiji. "Ne očekujem da će summit u Nici riješiti sva ta suštinska pitanja budući da je vrijeme za pregovore (međuvladina konferencija je započela s radom u veljači 2000.) bilo prekratko da bi se ostvario dobar kompromis. Premda je Francuzima jako stalo da njihovo predsjedanje bude okrunjeno uspjehom, mislim da će biti usvojene neke odluke no ne takve težine kakve imaju sporazumi iz Maastrichta i Amsterdama. Pretpostavljam da će uskoro biti potrebni novi pregovori o budućem funkcioniranju Unije", ocjenjuje Frederique Berrod iz Centra za međunarodne i europske studije u Strasbourgu. Pritom dodaje da bi summit morao poslati jasnu poruku zemljama kandidatima kojom bi se izbjeglo njihovo razočaranje u slučaju neuspjeha summita u Nici u usuglašavanju ključnih reformskih pitanja. Njemačka već poziva na sazivanje nove međuvladine konferencije 2004. godine koja bi raspravljala o dalekosežnim reformama EU. Pariz pak daje naslutiti da takav poziv umanjuje izglede za uspjeh summita u Nici kojim želi okruniti razdoblje svog šestomjesečnog predsjedanja Unijom. Predsjednik Europske komisije Romano Prodi, premda ne isljučuje mogućnost neuspjeha summita, poručuje da dogovor mora biti postignut da bi funkcioniranje Unije ostalo učinkovito. Pritom se zalaže za veće ovlasti predsjednika u radu Komisije, kao i za snažnije sudjelovanje Europskog parlamenta u donošenju odluka. POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA Predsjednici država ili vlada petnaestorice u Nici bi trebali svečano usvojiti Povelju o temeljnim pravima koja je odobrena na nedavnom neformalnom summitu u Biaritzu. Tome se posebno veseli talijanski premijer Giuliano Amato koji je izrazio nadu da će ona biti prvi korak ka budućem europskom ustavu, ideji od koje se euroskepticima, posebice britanskim, diže kosa na glavi. "To nikako ne znači zamjenjivanje, već nadopunjavanje nacionalnog identiteta. EU time neće postati federalna superdržava", tvrdi Amato. No, ponajviše zbog britanskog pritiska, Povelja ipak zasad neće imati obvezujuću zakonsku snagu. (Hina) ii