IZ OBRAZLOŽENJA O UPISU ŠIBENSKE KATEDRALE NA UNESCO-OV POPIS

ŠIBENIK, 30. studenoga (Hina) - Šibenska katedrala sv. Jakova ubraja se među malobrojne spomenike koji nisu mijenjani, što je bilo naročito često u baroku. Ona je izvanredan primjer gotičko- renesansne gradnje samo kamenom, napominje se uz ino u obrazloženju koje je šibenski Konzervatorski odjel izradio prije nešto više od godine dana i proslijedio ga ICOMOS-u - Međunarodnom vijeću za muzeje i galerije.#L# Vrijednost šibenske katedrale sv. Jakova, koja je građena od 1431. do 1536., jest u skladu oblika unatoč tomu što se miješaju razni stilski govori te u savršenoj ravnoteži građevnih dijelova u kompoziciji cjeline. Katedrala obiluje osebujnim i jedinstvenim značajkama ne samo u arhitektonici svog doba nego i u cjelokupnoj europskoj arhitektonskoj baštini. Svaki dio katedrale autentično svjedoči o vremenu u kojem je nastao, a malen broj zamijenjenih kamenih dijelova rađen je kamenom iz istih kamenoloma i isključivo metodom faksimila, jer zbog osebujne konstrukcije drukčije nije bilo ni moguće. Katedrala sv. Jakova izvanredno je umjetničko dostignuće, koje je u 15. i 16. stoljeću bitno utjecalo na razvoj arhitekture i jedina je monumentalna građevina izgrađena isključivo od jedinstvene kamene građe. Također je jedina građevina u Europi prije XIX. st. - kad je počela uporaba metalnih i armiranobetonskih konstrukcija - koja nije zidana, nego su zidovi njezinih apsida, svi svodovi (brodova, transepta, svetišta) i kupola sastavljeni jedinstvenom metodom montaže prethodno klesanih kamenih dijelova povezanih na utor i pero, koju je izumio Juraj Matejev Dalmatinac, primjenjujući postupak u drvodjelstvu. Jedina je i po tome što je jedinstvom kamene građe i montažnom metodom gradnje postignut savršen sklad unutrašnjosti i vanjštine, identičnost arhitektonskog prostora i arhitektonskog plašta. Kao rezultat osebujna načina gradnje zabat glavnog pročelja katedrale trolisnog oblika najstariji je i jedini u Europi koji logički i organički nastaje kao projekcija trodijelnog prostora crkve pred kojim se nalazi, sukladan oblikom i veličinom svodovima, tako da ga nazivamo jedinim funkcionalnim trolisnim pročeljem. Po nizu originalnih rješenja odnosa skulpture i arhitekture, odnosno ikonografskih inovacija - kao što je niz od 72 skulpture glava na vijencu apsida ili reljef Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice (umjesto Krštenja Kristova) - katedrala sv. Jakova je također jedinstvena i svojevrsna kulminacija humanističkog duha i ranorenesansnih težnja u Europi. Neobična je sudbina projekata ranorenesansnih pročelja u XV. stoljeću da su one najranije ili najznačajnije ostale nedovršene (firentinska katedrala, Brunelleschiev San Lorenzo i Santo Spirito). Stoga je cjelovito ostvarenje građevine i pročelja šibenske katedrale posebno vrijedno, to više što je njezina trolisna fasada jedino funkcionalno rješenje tog tipa fasade u Europi. Taj tip je "zaštitni znak" ranorenesansne sakralne arhitekture, stoji uz ino u obrascima obrazloženja upisa šibenskoga Konzervatorskoga odjela. (Hina) pp mc