BA-HR-VJERE-Vjerske zajednice-Religija/vjerovanje-Izbori RFE 29. XI. - ZA STANJE U BOSNI KRIVE VJERSKE ZAJEDNICE RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE29. XI. 2000.Ima li u Bosni išta jače od vjere? Prilog Ivana Lovrenovića.Polovicom XIX.
stoljeća jedan mudri francuski promatrač, putujući Bosnom i razmišljajući o dubokim podjelama i nepovjerenju koje je tada vidio, iznosi tvrdnju da ova zemlja ipak ima budućnost potencijalno isto tako dobru kao i sve zemlje Evrope. Potrebno je samo, kaže Massieu de Clerval, da se kod tog istorodnog naroda javi 'jedan pokretač jači od vjerskih razdora'. Stotinuipedeset godina kasnije, uz malo fleksibilnije shvaćanje De Clervalovih termina, može se reći: u Bosni opet slično stanje. Sad ? vrijeđa li neki posebni bosanski bonton govoriti o vjerskim ili kakvim drugim razdorima, manje je važno, tek tvrda je i preočita činjenica da strukture koje se bave narodnom politikom i narodnom sudbinom nikako ne znaju ili ne žele pronaći neki zajednički pokretač, niti se ujediniti oko nekoga zajedničkog interesa. Dotle, sva zemlja, a s njome i svi njezini narodi - o ljudima i ideološki omraženim građanima da i ne govorim - tone u sve dublji i sve gori nazadak. Može li se od odgovornosti za to opasno opće kretanje nizbrdicom amnestirati ikoji čimbenik bosanskohercegovačkoga društvenog
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
29. XI. 2000.
Ima li u Bosni išta jače od vjere? Prilog Ivana Lovrenovića.
Polovicom XIX. stoljeća jedan mudri francuski promatrač, putujući
Bosnom i razmišljajući o dubokim podjelama i nepovjerenju koje je
tada vidio, iznosi tvrdnju da ova zemlja ipak ima budućnost
potencijalno isto tako dobru kao i sve zemlje Evrope. Potrebno je
samo, kaže Massieu de Clerval, da se kod tog istorodnog naroda javi
'jedan pokretač jači od vjerskih razdora'.
Stotinuipedeset godina kasnije, uz malo fleksibilnije shvaćanje De
Clervalovih termina, može se reći: u Bosni opet slično stanje. Sad ?
vrijeđa li neki posebni bosanski bonton govoriti o vjerskim ili
kakvim drugim razdorima, manje je važno, tek tvrda je i preočita
činjenica da strukture koje se bave narodnom politikom i narodnom
sudbinom nikako ne znaju ili ne žele pronaći neki zajednički
pokretač, niti se ujediniti oko nekoga zajedničkog interesa.
Dotle, sva zemlja, a s njome i svi njezini narodi - o ljudima i
ideološki omraženim građanima da i ne govorim - tone u sve dublji i
sve gori nazadak.
Može li se od odgovornosti za to opasno opće kretanje nizbrdicom
amnestirati ikoji čimbenik bosanskohercegovačkoga društvenog
ambijenta, pa i organizirane vjerske zajednice? Odgovor teško može
biti potvrdan. Cijelim nizom postupaka vjerski dostojanstvenici
pokazuju da svoj golemi utjecaj na vjernike nikako ne kane
ograničiti samo na pitanja spiritualna i teološka, već ga obilno
prenose i na političku agitaciju, kako se vidjelo i na nedavnim
izborima.
To, naravno, ima i niz konkretnih interesnih dimenzija. Jedna od
njih ogleda se u anakronom, ali čvrsto branjenom položaju
vjeronauka u obrazovnom sistemu. Zbog toga je ovih dana propala
jedna dobra zamisao - da se održi međunarodna stručna konferencija
o uvođenju predmeta kulture religija, kako bi učenici stjecali
osnovna znanja o svim glavnim religijama, kojima su prirodno
okruženi u bosanskohercegovačkoj svakodnevnici. To bi, pak,
blagotvorno djelovalo na vjerski i kulturni autizam, koji ponovno,
reklo bi se programirano, vlada u nas. Organizatori su morali
odustati, jer je međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine koje je
sastavljeno od najviših dostojanstvenika četiriju glavnih
vjerskih organizacija službenom izjavom izrazilo snažnu rezervu
protiv te ideje.
Francuz De Clerval, i pored svega što je vidio, vjerovao je prije
stoipedeset godina da Bosna ima europsku šansu. Tražio je 'samo' da
se nađe zajednički pokretač. Jesmo li danas išta bliže toj
mogućnosti nego u njegovo vrijeme?
(RFE)